Je li u pitanju "rivavjl" žanra ili su po srijedi tek njegovi posljednji trzaji neznam no posljednjih godinicu dvije hollywoodski kriminalistički film doživio je nekoliko pamtljivih bljeskova. Nakon "Dana Obuke" i "Narca" evo nam još jedne prave, nepatvorene kriminalističke drame...
Prije trinaest godina, dakle 1991. grupa losanđeleških policajaca nakon kraće potjere, uhitila je, zalisičila i potom zvjerski pretukla crnoputog vozača Rodneya Kinga. Bila bi to tek još jedna od sočnih priča iz policijskih svlačionica da čitav događaj posve slučajno nije zabilježen na amaterskoj video snimci. Uslijedio je veliki skandal, dugačka sudska farsa koja je godinu dana nakon spomenutog događaja urodila oslobađajućom presudom. Crnačko stanovništvo LA posve se raspametilo i višednevnim uličnim neredima gotov sravnili sa zemljom zloglasnu losanđelešku četvrt South Central. Smjestivši u takav okvir oporu priču o korupciji i kriminalu unutar same policije ekipa filma "Prljavi plavci" u startu je dobila, za svaki rasni policijski krimić prijeko potrebnu, oštricu oporog realizma. Po mom osobnom sudu riječ je zaista o filmu koji unutar okvira žanra striši barem za koplje i pol od većine sličnih uradaka. Ovo se poglavito ima zahvaliti scenaristu Davidu Ayeru koji je priču poznatog Jamesa Ellroya pretočio u pitak scenarij, rabota koja mu i nije pala pretško budući je zanat dobrano ispekao pišući scenarističku podlogu za još jedan vrlo dobar film slične tematika ("Dan Obuke"). No sirova priča koja realno prikazuje i tamnu stranu policijskog posla, pomno razrađena galerija likova i zanimljiv zaplet trebali su i majstora koji će sve to uvjerljivo prenijeti na veliko platno. Iskusni filmaš Ron Shelton bio je pomalo iznenađujući izbor budući ovaj spretni hollywoodski obrtnik i nesuđeni oskarovac (Bull Durham) u dosadašnjoj karijeri sa kriminalističkim filmom i nije imao previše dodira. No svoj je posao Shelton odradio gotovo besprijekorno, "Prljavi Plavci" su gotovo do samog kraja pravi obrazac punokrvne kriminalističke drame koja na zadovoljavajući način ispunjava sve zahtjeve štovatelja žanra. Krajnji dojam doduše kvari nepotrebna moralka na kraju, pokajnička govorancija glavnog junaka koja poprilično narušava oporim tonovima bogato ocrtanu priču o mitu i korupciji, zločinu i kazni. Za kraj svakako je potrebno istaknuti i odličnu glumačku ekipu, Brendan Gleesona i Vinga Rhamesa u dojmljivim sporednim ulogama te izvanrednog Kurta Russela kojemu uloga iskusnog veterana koji u svojoj službi stalno pleše na samoj ivici zakona savršeno pristaje. |