VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: HELLBOY (Hellboy)

Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5
HRVATSKI NASLOV:
HELLBOY
NASLOV ORIGINALA:
Hellboy
REŽIJA:
Guillermo del Toro
SCENARIJ:
Guillermo del Toro i Peter Briggs po istoimenom stripu Mikea Mignole
GLAVNE ULOGE:
Ron Perlman, Selma Blair, Jeffrey Tambour, John Hurt, Rupert Evans, Karel Roden, Doug Jones
ŽANR:
Akcijski / Fantastični / Znanstveno Fantastični (SF) / Horor
PRODUKCIJA:
Columbia Pictures
DISTRIBUCIJA:
Continental film
TRAJANJE:
122 min
GODINA:
2004.
WEB:
Hellboy
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: HELLBOY / Hellboy

Recenzija: HELLBOY / Hellboy HELLBOY
(Hellboy)

Name is Perlman... Ron Perlman!
Rođenog u vatri pakla i prenesenog u naš svijet u paganskom ritualu kojem su pribjegli nacisti u očajničkom nastojanju da neumitan tijek II. Svjetskog rata preokrenu u svoju korist, demona Hellboya, najneobičnijeg heroja koji se ikada borio na strani dobra, spašava Dr. Broom i dovodi ga u svoj "Institut za istraživanje paranormalnih pojava" koji je 1943. ustoličio sam predsjednik SAD Roosvelt sa ciljem borbe protiv ludih okultnih Hitlerovih znanstvenika.
HELLBOY / Hellboy

Institut osim Hellboya ima još nekoliko neobičnih "uposlenika": Liz Sherman (djevojku sa paranormalnom sposobnošću kontroliranja vatre), blago rečeno neobičnog Abe Sapiena te FBI agenta Myersa koji se Hellboyem natječe za naklonost lijepe Liz. Ova neobična skupina postepeno svoje nadnaravne moći stavlja u službu zaštite čovječanstva pri čemu svatko od njih na svoj način shvaća kako je njegov jedinstven dar istovremeno i blagoslov i prokletstvo koje će ih zauvijek izolirati od društva koje na sve načine pokušavaju zaštititi od zla koje se nakon šezdeset godina ponovno vraća na Zemlju.
Hellboy-slika5
Hellboy-slika6
Ima jedna stvar koja je zajednička dobrom stripu i njegovoj kvalitetnoj filmskoj adaptaciji, na stranu crtež i sve boje kojima je ispunjen, nastranu specijalni efekti, šareni kostimići i twistovi u priči i ono što uvijek karakterizira dobar film i dobar strip su dopadljivi likovi koji na ovaj ili onaj način prirastu gledatelju/čitatelju pri srce, a Hellboy dragi moji prisrasta srcu snagom krvi gladnog krpelja...

Prateći revno ovu, ovih dana u Hollywoodu očigledno jako modernu, poplavu ekranizacija, pardon filmizacija strip junaka na veliko platno (ili kako to naš dežurni cinik Vlado često to voli reći: "Humanog preseljenja stripa na film") zaista sam se zaželio filma koji bi atmosferu svojeg stripovskog predloška vjerno prenio na veliko platno bez potrebe da ga obogati nekavim edipovskim okvirima (Hulk), šekspirijanskom tragičnošću (DareDevil) ili frojdovskim potragama za identitetom (Spider-Man). Da se razumijemo nemam ništa protiv spomenute nadgradnje, ona može uroditi izuzetnom umjetničkom vizijom, može  filmu dati zgodan podkontekst (za one koji žele spo-znati malo više) ili može djelovati nakaradno poput dreka u punču no imam osjećaj da kada je filmizacija stripa u pitanju uvijek na neki način djeluje poput olovne kugle na lancu.

Uželjeh se dakle filma, koji bi barem donekle bez velikog filozofiranja djelovao kao oživljavanje svojeg predloška u trećoj dimenziji. I bogami ga dočekah u liku "Hellboya".

"Hellboy" je dakle vrlo dobar film iz nekoliko razloga a zbog jednog jedinog u mom booku izmakao mu je epitet odličan.


Guillermo del Toro je čovjek vičan žanru i fan privržen stripu, kud ćeš više jel' da? Svoju sklonost ka tami i zlu koje lurka iz mraka Toro je već pokazao i dokazao u filmovima "Đavolja kičma", "Mimic" i "Blade II" a u "Hellboyu", prema vlastitom priznanju dobio je prigodu da se poigra i sa jednom od svojih velikih ljubavi, pogađate već riječ je o stripu. Njegov odabir "Hellboya" autora Mike Mingole po mom osobnom sudu bio je pun pogodak, priča o demonu borcu protiv čudovišta koja vrebaju s one strane poznate nam stvarnosti naprosto je vapila za velebno prenošenje na veliko platno i del Toro je za dlaku promašio zacrtani cilj.

Kako rekoh u uvodu ono što što čini dobru filmsku adaptaciju stripa jesu njegovi likovi, upravo zahvljujući njihovoj brižljivoj razradi kinematografija je danas bogatija za nekoliko pravih klasika žanra (primjerice "Superman" među starijim i "X-Meni" među recentnijim naslovima) dok je sa druge strane odsustvo iste urodilo sa nekoliko zaista bolnih i upravo negledljivih razočarenja (na pamet mi odmah pada neprobavljivi "Batman i Robin"). "Hellboy" je u tom svjetlu poprilično zanimljiv svat, strip predložak je pretpostavljam uglavnom nepoznat široj kino publici (aj iskreno kol'ko vas čita Dark Horseova strip izdanja?) pa film rađen po njemu ima daleko teži zadatak u pridobijanju gledatelja nego li razvikani i svakoj šuši poznati Batman ili Spider-Man. No i Mingolin strip ima konja (Dark one yup...) za trku: originalnu "background story" i neodoljivo "cool" glavni lik.

I tu sad nastaje problem...

S jedne strane imamo Mingolu, del Tora i ružnog rogatog demona a sa druge dolara uvijek gladne producente koji zbog svoje profesionalne deformacije stalno na umu imaju i onaj neinteligentni i nemaštoviti dio publike koju ovakvoj vrsti filmova privlači jedino vatromet big-bum-badabum specijalnih efekata.

Moj je dojam kako se pri snimanju filma del Toro stalno natezao između vlastitog nastojanja da što vjernije oživi živopisne likove strip predloška te među njima razvije uvjerljive međuodnose i želje studija za uvaljivanjem u film enormne količine šarenih FX bombona kako bi se dodvorila što širem publikumu. Del Toro je u svojoj borbi uspješno ustrajao kroz tri četvrtine filma, prezentirajući nam pažljivo sve likove u priči, uvlačeći nas u njihove neobične međuodnose i prikazujući nam (što u filmovima o superherojima baš i nije slučaj) i onu skrivenu, običnu i gotovo svakodnevnu stranu. Rezultat je, imajte na umu da još uvijek govorim o prve 3/4 filma, upravo očaravajuć, naročito kada je u pitanju najglavniji lik filma - glavom i rogovljem. Hellboy je naime junak neobičnih suprotnosti, crvenokožni demon sa samog dna pakla koji se usprkos svim svojim posebnostima (otpornost na vatru, nadljudska snaga, rogovlje, rep itd...) ponaša kao svaki drugi prosječni urbani tinejdžer uza sve što uopće ide uz taj pojam. Kombinacija je naprosto neodoljiva: borba sa čudovištima i prispodobama iz najcrnjih noćnih mora za Hellboya je nalik na laku šetnju parkom a pravi problemi, baš kao i većine ostalih tinejdžera, leže negdje drugdje, primjerice u tvrdoglavom opiranju očevom autoritetu i teškoćama da izađe na kraj (tj. normalno artikulira) svoje osjećaje prema curi u koju je zatreskan do vrhova ušiju... pardon rogova.
Del Toro ide još dalje demistificirajući lik vlastitog junaka u potpunosti. U nekim drugim rukama bio bi to visokorizičan postupak koji bi našeg superheroja lako mogao svesti na razinu karikature no ovdje to nije slučaj. Zahvaljujući čitavom nizu zgodnih detalja (opsjednutost slatkišima, sklonost mačkama i cigarama koje ipak ne puši pred ocem - LOL) efekat je posve suprotan, Hellboy je usprkos svojem nevjerojatnom porijeklu i moćima "lovable" tip sa kojim se upravo nevjerojatno lako poistovjetiti.

Tu je naravno i Ron Perlman, nevjerojatna glumačka njuška zbog koje čovjek ima dojam kako je Hellboy doslovce istrgnut iz korica stripa i naljepljen u živo tkivo filma. Perlmanova urođena osbonost grubijana nježnog srca doslovce isijava ispod  teških naslaga crvene maske i umjetnih implanata (odličan rad dizajnera Ricka Bakera) a sve je zajedno poduprto duhovitim onelinerima, i Perlmanovim prepoznatljivim (valjda urođenim) cinizmom u kombinaciji sa mrvicom nenametljivog patosa.

Perlman i del Toro dakle rulaju sve do pred sam kraj kad obojica padaju kao kolateralene žrtve već spomenutih producentskih zahtjeva za vatrometom. Kada naime scenom napokon i nažalost zavladaju FX-i, CGI čarolije i računalska grafika fino tkanje filma nažalost puca po šavovima i ono što je trebalo biti sladostrasno putovanje u oživljeni svijet strip fantazije rastače se u kakofoniju specijalnih efekata i frenetične ali u osnovovi bedaste akcije. Šteta! Početni dojam doduše nije posve razbucan ali je dobrano nagrižen pa spomenuta završnica ostavlja poprilično opor okus razočaranja u ustima.

Srećom "Hellboy" osim spomenutog redateljeva pristupa likovima i nenadjebivog Perlmana u naslovnoj roli obiluje hrpom zgodnih detalja, dovoljnih da speru spomenuti okus i da daju obilje materijala za rasprave nakon gledanja. Ovo posebice vrijedi za fenomenalan uvod u priču koji dobrano nalikuje legendarnom početku prvog "Indiane Jonesa" (ahha onog sa krađom zlatnog kipića, trapulom u podzemnoj grobnici i velikom kuglom na koncu balade), kao i za štos sa Hellyboyevim brušenjem rogova, pa ona zgodna priča o Hitleru koji je kao što to svi znaju otego papke 1957. (LOL) pa one brojne naslovnice novina koje svjedoče o brojnim ukazanjima crvenog repato-rogatog monstera i tako dalje i tako bliže... uglavnom ima toga taman toliko da nakon svega poželite još.

Da zaključim: prava je šteta što Toro do kraja nije izgurao koncept koji je furao tijekom tri četvrtina "Hellboya", iskreno se nadam da že mu to uspjeti u nastavku kojega će, ukoliko ste uopće u to sumnjali, naravno biti.

Hellboy-slika4
Hellboy-slika3
Hellboy-slika9
Hellboy-slika8
Hellboy-slika7
Hellboy-slika10
Hellboy-slika2
Hellboy-slika1
« povratak dahh
Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5Ukupan dojam: 4 / 5
© 2003 popcorn.hr