Lanjske evropske filmske nominacije najviše su prostora dale njemačkom filmu "Good Bye Lenin!"; koja je na koncu ponijela titulu najboljeg. Riječ je, baš kao i kod našeg "Maršala", o simpatičnom poigravanju s našom boljom..; ili gorom prošlošću.... Ovisi iz kojeg kuta gledate... Tako bi izgledalo telegrafsko raportiranje o najgledanijem filmu u povijesti njemačke kinematografije. S jednom opaskom - ovdje nije riječ o klasičnoj komediji u kojoj se autori poigravaju sukobima dvaju suprotstavljenih svjetova i ideologija, već naprosto o nečijem pravu da svoju prošlost, iskustvo, uspomene i emocije zadrži za sebe, pa ma kako to nekom (ne)odgovaralo. Uglavnom, "Good Bye Lenin" je vrstan film u kojem ima puno više crnog nego li prizemnog humora. On je i kritika novih sustava koji olako obećavaju, a teško ispunjavaju... No, "Good Bye Lenin" je ponajviše vješto predstavljena priča koja nikog ne vrijeđa, ništa ne slavi i u ništa se ne zaklinje. Samo progovara - i to glasno - o nečem što je bilo ne braneći nikome pravo na uspomene...