Način na koji je sve ispričano (unatrag) nije pripovjedački ništa novo ali još uvijek je dovoljno svježe i intrigantno ukoliko se postavi kako treba. S te narativne strane Gaspar Noe odradio je posao besprijekorno, baš kao i redateljsko vizualno umijeće predstavljajući nam sve divljaštvo, zločinaštvo i neljudskost tijekom silovanja (10 minutna scena analnog silovanja izazvala je cijeli niz kontroverzi u kritičarskom svijetu). No, bez obzira na to što vidimo kako je "Nepovratno" ekstremna društvena kritika, više od scene silovanja šokirati će vas količina bijesa i eksplicitnost nasilja u trenutku kada Alexin mladić naiđe na počinitelja silovanja. To prebijanje, točnije masakr vatrogasnim aparatom (!) jedna je od najnasilnijih scena koje sam u životu vidio. Vjerujte, a nagledao sam se filmova i rijetko kada sam sklonio glavu s ekrana (platna). Ovog puta sam to uradio, i na trenutak mi je kroz glavu prošao Tarantino kojeg često spominjemo kada želimo pričati o nasilju na filmu. Ovakvu brutalnost QT nije nikad - što ne znači da neće - snimio. I na kraju, "Nepovratno" je film prema kojem ne možete biti indiferentni, pa ma koliko mučnine ostavio na vaša čula. Niti jednog trenutka ne opravdavam nasilje, no kako se osjećate kad vidite u novinama da je netko silovao (mladića, djevojku, tinejdžerku, staricu, dijete… nije važno koga). Vjerojatno ste užasnuti, možda i još užasnutiji kad vidite kako je (sudski) prošao počinitelj - a probajte zamisliti sve to a da se radi o nekom vašem. Upravo o tome progovara Gaspar Noe: što je to u nama, ili koji je povod što može od nas napraviti životinju!