Filmska priča poprilično vas veže uz ekran, baš kao i glavne protagonistice koje su izvrsne u svojim ulogama - veteranka Charlotte Rampling u ulozi hladne engleske spisateljice te mladolika Ludivine Sagnier kao seksipilna tinejdžerka - no u konačnici je to spora priča bez britkog poentiranja o spisateljici koja inspiraciju pronalazi u vlastitom okruženju. Pri tome se namećući kao isključivi znalac svih nedoumica, prepreka i kriminalističkih zavrzlama. Spisateljski nonfiction postaje životni fiction u kojem cijela centralna priča praktično vodi ka jednom malom labirintu izdavačke beskrupoloznosti koji nije do kraja razjašnjen. Točnije, pozicija u kojoj se nalazi daje mu za pravo na takvo ponašanje, ali sve ono iza toga možemo naslućivati. A kada je tako, znači da redatelj i scenarist nisu dobro obavili svoj posao. barem tako misli potpisnik ovih redova...