Filmske kuća Dark Castle Entertainment gotovo se specijalizirala za proizvodnju niskobudžetnih horora o čemu najbolje svjedoči lista njenih recentnih filmskih projekata (House on the Haunted Hill, Thirteen Ghosts, Ghost Ship), "Gothika" je pak trebala bit njihov uzlet u "A" produkciju, no krajnji je rezultat, na žalost, na koncu ipak daleko od očekivanog.
Stvar je doduše zamišljena posve korektno: odabrana je jaka glumačka postava (Halle Berry,Robert Downey Jr., Charles Dutton, Penélope Cruz,) a u redateljski stolac posjednut je razvikani francuski redatelj Matthieu Kassovitz (svi se nadam se još uvijek sjećamo njegovih "Purpurnih Rijeka" čiji nastavak BTW sa nestrpljenjem očekujemo) kojemu je upravo "Gothika" trebala otvoriti vrata visokobudžetnog hollywoodskog društva no kompletna je vizija pala na najvažnijoj sastavnici filma... priči. Kvalitetni scenariji su očigledno i dalje prava "ahilova peta" recentne produkcije "tvornice snova" a "Gothika" je poslovičan primjer ne samo slabe filmske dramaturgije već i upravo uvredljive šlampavosti kada su u pitanju dijalozi (sada već slavna i naveliko citirana lajna: "He opened me like a flower of pain") i izbjegavanje logičkih rupa koje upravo u ovakvoj vrsti filmova a u pitanju je nadnaravni triler sa elementima horora vrebaju na svakom koraku (ajde recite iskreno: da ste primjerice vi čuvar koji već godinama radi u opasnom okruženju bolnice-zatvora za umno poremećene kriminalce najgore vrste i da vam jednog dana na čuvanje dadnu bivšu šeficu optuženu da je mučki i na posebice okrutan način svog supruga sjekirom izmesarila namrtvo, bili ste joj zaista odmah priskočili u pomoć u izvedbi bijega iz spomenute ustanove? I don't think so).
"Gothika" doduše počinje zaista obećavajuće i Kassovitz je upravo u tom uvodnom dijelu filma pokazao dio svog nesumnjivo raskošnog redateljskog talenta i fascinantnog osjećaja za vizualno, no intriganto nadigravanje intelektualnog, kliničkog i racionalnog sa nepoznatim, bolesnim i nadnaravnim kako se film sve više zahuktava polako posustaje da bi se na koncu posve neočekivano pretopilo u već viđenu vožnju ofucanim toboganom straha prema njegovom predvidljivom i razočaravajućem kraju.
Opipljivu, tečnu i stilitsički besprijekornu jezovitost filma (iznenadno zaustavljane glazbe i originalno korištenje tjeskobnog okružja umobolnice u vizualnom naglašavanju nadnaravnih elemenata) Kassowitz iznenada zamijenjuje prekomjernim i dosadnim nizanjem "BUUU!" efekata i vrlo garesivnom montažom kadrova pretvarajući je na koncu u tek još jedan u nizu zaboravljivih B horora.
Samo po sebi, pogotovo gledano kroz optiku već spomenute pređašnje produkcije "Dark Castlea", ovo ne bi bio toliki problem da nije očiglednog nastojanja da se od onoga što je kvalitativno trebao biti "B" horor (i što bi paradoksalno u tom slučaju najvjerojatnije gledateljima i bolje sjelo, budući bi nam očekivanja bila manja) po svaku cijenu napravi vrhunski "chiller" A klase. Ovako "Gothika" je film koji zaista ne služi nikome, Berry će ovu avanturu u horor žanr brzo zaboraviti, Kassowitz će svoj redateljski talent ipak morati dokazati na nekom drugom projektu a gledatelji će, ukoliko se odluče na njegovo gledanje u kinu najvjerojatnije požaliti svaku kunu izdvojenu za kupnju kino karte.
Jedini koji bi u "Gotici" mogli doći na svoje jesu filmski kritičari kojima s vremena na vrijeme dobro dođe ovakva jedna "celuloidna kanta" za izlijevanje, otrovne im, žuči.
|