Sasvim mi je jasno zbog čega se snimio nastavak filma koji je omogućio popularnost Willu Smithu: nakon nekoliko flopova trebla je nova odskočna daska, no čini se kako je Smith precijenio mogućnosti i sposobnosti (apsolutno netalentiranog) redatelja Michaela Baya i producenta Bruckheimera. Najprije, film je predugačak i bezobrazno se poigrava s gledateljevom inteligencijom: ono što vozi i ima američki policajac u filmu govori nam da imaju bolja primanja nego li Kerum ili Todorić zajedno, a konačni sukob na Kubi ispod je razine svakog filmskog početnika. I u redateljskom i scenarističkom smislu. No, tako je to u današnjem visokobudžetnom hollywoodskom filmu: gomila FX trikova još nikad viđenih, unikatni automobili proizišli direktno iz Pinfarininog studija, divljanje kamere nužno navodi na pomisao kako snimatelj (prema redateljskim instrukcijama) ima morsku bolest, količina uništenih automobila mora nadmašiti Landisove "Blues Brotherse" - koga pri tome briga za priču, zaplet, glumačke karaktere i izvedbu. E, upravo za one kojima je stalo do toga upućujem poruku da je ovo visokobudžetno hollywoodsko iživljavanje (da ne upotrijebim nepristojniju riječ) koje ne zaslužuje ništa drugo nego prezir... |