Moju znatiželju još je više potakao "Lord of the Piercing", Blackova sjajna zafrkancija na Jacksonovog "Gospodara Prstenova" koja je smijehom dobrano začinila dodjelu filmskih MTV nagrada 2002. godine a čiji djelove, pogotovo urnebesnu scenu Elrondova Vijeća u kojoj Black donos "Prsten Gospodar" pirsan o vlastite mošnje, još i danas možete downloadati sa Neta.
Ergo, "Škola Rocka" koja upravo igra u našim kinima u potpunosti je potvrdila moje dobre slutnje kako se u, ruku na srce poprilično neprivlačnoj, zaokruženoj i masnokosnoj Blackovoj pojavi zaista krije nebrušeni komičarski talent.
Štoviše, mišljenja sam da čak i da nije odlične Linklaterove režije i inteligentne Whiteove scenarističke varijacije teme iz "Društva Mrtvih Pjesnika" (koja je već sama po dovoljan razlog za smijeh) kako bi energija koju Joe Black unosi u svoje gegove i britke onelinere bila sasvim dovoljan razlog za gledanje, ovako (dakle zahvaljujući jednako uvjerljivom doprinosu dvojca White-Linklater) "Škola Rocka" izdiže se visoko iznad prosjeka hollywoodske komedije nudeći gledatelju jedinstven, doduše pomalo pomaknut ali zato zaista urnebesno duhovit i zabavan filmski doživljaj.
Dodamo li tome prigodno žestok soundtrack filma u kojemu će svi fanovi žestokih gitarskih rifova i moćnog zvuka starog beskompromisnog rocka zasigurno doći na svoje "Škola Rocka" spada u red rijetkih filmova kojeg bez sustezanja mogu preporučiti baš svima baš kao što bez sustezanja mogu ustvrditi kako Hollywood nakon dugo vremena ponovno ima veliku komičarsku zvijezdu. Joe Black je ovim filmom naime s pravom najavio svoj juriš na upražnjeni tron kralja filmske komedije. |
