Evo još jednog filma o kojem je, zametena vjetrom medijske histerije, većina kino publike stvorila neku vrstu dojma i prije samog njegova gledanja, što posve razumljivo uvelike muti svu optiku nepristranog i objektivnog gledateljskog percipiranja istog. Priznajem da sam i sam podlegao kontroverzama koje su posljednjih mjesec dana okruživali "Pasiju", prašinu koja se oko Gibsonovog filma digla jednostavno je nemoguće bilo ignorirati pogotovo ako ste prirodom poziva kojim se bavite jednostavno prisiljeni biti u samom njezinom središtu.

Što dakle reći o Gibsonovom djelu?

Kao prvo riječ je o, najblaže rečeno, rijetko intezivnom filmskom doživljaju koji će vam se svidjeti ili pak neće ali nakon kojega ćete iz kina zasigurno izaći ogrnuti teškim dojmom koji će na ovaj ili onaj način Gibsonovo viđenje posljednjih sati Isusa Krista, neizbježno ostaviti na vas.

Spomenuti dojam, i u to sam duboko uvjeren, uvelike će zavisiti o tome jeste li (ili pak niste) vjernik tj. kršćanin. Ovo nadam se ne trebam posebice objašnjavati, no kako ljudi imaju tendenciju sve što nije do u tančine račlanjeno interpretirati na milijun različitih načina evo vrlo kratkog obrazloženja...

Vjernicima - kršćanima, "Pasija" predstavljati će filmski susret sa davno poznatom pričom. Plastično, vjerno i bezkompromisno uprizorenje slova četiriju evanđelja. Filmsko oživotvorenje najvećeg misterija njihove vjere, čina razapinjanja Isusova čiji je značaj u okvirima modernog života koji nas okružuje dobrano pao u drugi plan a kojemu Gibsonov film poput nadahnute propovjedi ponovno vraća poodavno zaboravljenu veličanstvenost. I bit će u potpunosti u pravu, budući je zaista u pitanju svojevrsno filmsko svjedočanstvo vjere, osobna i vrlo intimna ispovjed Gibsonovih religioznih uvjerenja a ne tipična hollywoodska zabava na tragu "Deset Zapovjedi" ili "Ben Hura", biblijskih spektakala iz zlatnog doba "tvornice snova".

Nevjernicima pak, koji Isusovu muku i uskrsnuće, doživljavaju kao legendu, praznovjerje ili mit, ovakvo prikazivanje Kristovih patnji koje vjerno, neuvijeno i do u tančine (detaljnost filmskog prikaza u kojem čujemo svaki jauk i svaki udarac, vidimo svaku kap krvi i svaki djelić razderanog mesa na trenutke podsjeća na prizore kojeg svakog ponedeljka vidimo u "Ekipi za Očevid") prati sve događaje od njegova uhićenja, preko suđenja do križnog puta i razapinjanja na Kalvariji, posve razumljivo mora izgledati prenasilno, uznemirujuće pa čak i besmisleno.

Brutalnost "Pasije" još je više naglašena Gibsonovim vrlo mračnim oslikavanjem većine likova u filmu. Premda je jednobrazno i vrlo tamno oslikavanje negativaca uobičajena Hollywodska praksa, u njegovom djelu, izuzev samog Krista, njegove majke i Marije Magdalene gotovo da i nema pozitivnog lika. Svi su u njemu počevši od visokih Židovskih svećenika, preko rimljana do obične svjetine poput novčića čija su oba lica ista... crna. Ovo doduše uvelike doprinosi općem osjećaju beznađa, nepravde i beskrajne tuge koja obavija posljednje sate Isusova života ali kod kritičnijih gledatelja ujedno ostavlja opori dojam stereotipne karakterizacije likova.

Zbog svega navedenog moj konačni dojam je dvojak, film me naime duboko dirnuo istovremeno me ostavivši donekle, možda ne razočaranim, prije bih rekao zbunjenim. Naime kao što to rekoh na početku ovog osvrta, "Pasiju" sam doživio kao osobno svjedočenje najdubljih Gibsonovih vjerskih uvjerenja i u svjetlu takve percepcije filma nikako se nisam mogao oteti osjećaju da je redatelj ipak zakazao u prenošenju biti teme o kojoj u njoj progovara. I uz najbolju volju u njegovoj mi je "Pasiji" naime jako bilo teško spoznati srž Isusova učenja, ljubav i oprost. Film me, upravo suprotno, ispunio grozom i bijesom spram ljudske gluposti, zlobe i zloće, pa sam mišljenja kako je u tom smislu ova impresivna i potresna filmska freska u konačnici nažalost ipak donekle promašila svoj cilj. No usprkos osobnom dojmu gledanje "Pasije" iskreno preporučam (pa makar vam to bilo prvi i zadnji put), riječ je naime o filmu koji spada u iznimno rijetka djela kod kojih i to jedno gledanje ostavlja u vama trag za čitav život.