VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PASIJA (The Passion of the Christ)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
PASIJA
NASLOV ORIGINALA:
The Passion of the Christ
REŽIJA:
Mel Gibson
SCENARIJ:
Benedict Fitzgerald i Mel Gibson
GLAVNE ULOGE:
James Caviezel, Maia Morgenstern, Monica Bellucci, Francesco Cabras, Rosalinda Celentano, Claudia Gerini, Ivano Marescotti, Matt Patresi, Sergio Rubini
ŽANR:
Drama / Povijesni / Religijski / Biografski
PRODUKCIJA:
Icon inc. i Newmarket Films, SAD
DISTRIBUCIJA:
Blitz
TRAJANJE:
127 min
GODINA:
2004
WEB:
The Passion of the Christ
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Re: PASIJA / The Passion of the Christ
U potpunosti poštena i iskrena recenzija. Baš poput filma. Mene je osobno oduševila iskrenost samog filma. Bez obzira na tematiku, na uvjerenja, smisao i promašenost ovo je, možda, najiskrenije filmsko ostvarenje koje je kročilo platnima ovog stoljeća. I to se vidi i osjeća u svakom trenu. Svaka čast majstore.
Komentar: Stavko 10.05.2007.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: PASIJA / The Passion of the Christ

Recenzija: PASIJA / The Passion of the Christ PASIJA
(The Passion of the Christ)

Beskompromisno svjedočanstvo vjere

Židovski je narod stoljećima očekivao Mesiju, spasitelja koji će ih izvući iz bijede i siromaštva. Mnogi su upravo u liku karizmatičnog židovskog tesara Isusa vidjeli izvor spasenja i nade. Okružen dvanaestoricom najvjernijih učenika, svojim je nadahnutim propovijedima uskoro pokrenuo mase i narod ga je posvuda, od Galileje do Judeje slavio kao izbavitelja nazvaši ga Isusom od Nazareta.

PASIJA / The Passion of the Christ

Njegova je popularnost međutim ubrzo zasmetala mnogima u Jeruzalemu, članovi Sanhedrina vodećeg židovskog senata, sastavljenom od najviših svećenika, u Isusovoj je osobi vidjela opasnost po već ustaljeni poredak pa su ga uz pomoć izdajnika Jude Iskariota uhitili i predali rimljanima pod optužbom da je kovao urotu protig Rimskog Carstva. Rimski namjesnik u Palestini, Poncije Pilat, odlučio je napetu situaciju (nakon uhićenja Isusova pokrajini su prijetili nemiri) riješiti po kratkom postupku ... osuđuje Isusa na kaznu razapinjanja na križ.

Evo još jednog filma o kojem je, zametena vjetrom medijske histerije, većina kino publike stvorila neku vrstu dojma i prije samog njegova gledanja, što posve razumljivo uvelike muti svu optiku nepristranog i objektivnog gledateljskog percipiranja istog. Priznajem da sam i sam podlegao kontroverzama koje su posljednjih mjesec dana okruživali "Pasiju", prašinu koja se oko Gibsonovog filma digla jednostavno je nemoguće bilo ignorirati pogotovo ako ste prirodom poziva kojim se bavite jednostavno prisiljeni biti u samom njezinom središtu.

Što dakle reći o Gibsonovom djelu?

Kao prvo riječ je o, najblaže rečeno, rijetko intezivnom filmskom doživljaju koji će vam se svidjeti ili pak neće ali nakon kojega ćete iz kina zasigurno izaći ogrnuti teškim dojmom koji će na ovaj ili onaj način Gibsonovo viđenje posljednjih sati Isusa Krista, neizbježno ostaviti na vas.

Spomenuti dojam, i u to sam duboko uvjeren, uvelike će zavisiti o tome jeste li (ili pak niste) vjernik tj. kršćanin. Ovo nadam se ne trebam posebice objašnjavati, no kako ljudi imaju tendenciju sve što nije do u tančine račlanjeno interpretirati na milijun različitih načina evo vrlo kratkog obrazloženja...

Vjernicima - kršćanima, "Pasija" predstavljati će filmski susret sa davno poznatom pričom. Plastično, vjerno i bezkompromisno uprizorenje slova četiriju evanđelja. Filmsko oživotvorenje najvećeg misterija njihove vjere, čina razapinjanja Isusova čiji je značaj u okvirima modernog života koji nas okružuje dobrano pao u drugi plan a kojemu Gibsonov film poput nadahnute propovjedi ponovno vraća poodavno zaboravljenu veličanstvenost. I bit će u potpunosti u pravu, budući je zaista u pitanju svojevrsno filmsko svjedočanstvo vjere, osobna i vrlo intimna ispovjed Gibsonovih religioznih uvjerenja a ne tipična hollywoodska zabava na tragu "Deset Zapovjedi" ili "Ben Hura", biblijskih spektakala iz zlatnog doba "tvornice snova".


Nevjernicima pak, koji Isusovu muku i uskrsnuće, doživljavaju kao legendu, praznovjerje ili mit, ovakvo prikazivanje Kristovih patnji koje vjerno, neuvijeno i do u tančine (detaljnost filmskog prikaza u kojem čujemo svaki jauk i svaki udarac, vidimo svaku kap krvi i svaki djelić razderanog mesa na trenutke podsjeća na prizore kojeg svakog ponedeljka vidimo u "Ekipi za Očevid") prati sve događaje od njegova uhićenja, preko suđenja do križnog puta i razapinjanja na Kalvariji, posve razumljivo mora izgledati prenasilno, uznemirujuće pa čak i besmisleno.

Brutalnost "Pasije" još je više naglašena Gibsonovim vrlo mračnim oslikavanjem većine likova u filmu. Premda je jednobrazno i vrlo tamno oslikavanje negativaca uobičajena Hollywodska praksa, u njegovom djelu, izuzev samog Krista, njegove majke i Marije Magdalene gotovo da i nema pozitivnog lika. Svi su u njemu počevši od visokih Židovskih svećenika, preko rimljana do obične svjetine poput novčića čija su oba lica ista... crna. Ovo doduše uvelike doprinosi općem osjećaju beznađa, nepravde i beskrajne tuge koja obavija posljednje sate Isusova života ali kod kritičnijih gledatelja ujedno ostavlja opori dojam stereotipne karakterizacije likova.

Zbog svega navedenog moj konačni dojam je dvojak, film me naime duboko dirnuo istovremeno me ostavivši donekle, možda ne razočaranim, prije bih rekao zbunjenim. Naime kao što to rekoh na početku ovog osvrta, "Pasiju" sam doživio kao osobno svjedočenje najdubljih Gibsonovih vjerskih uvjerenja i u svjetlu takve percepcije filma nikako se nisam mogao oteti osjećaju da je redatelj ipak zakazao u prenošenju biti teme o kojoj u njoj progovara. I uz najbolju volju u njegovoj mi je "Pasiji" naime jako bilo teško spoznati srž Isusova učenja, ljubav i oprost. Film me, upravo suprotno, ispunio grozom i bijesom spram ljudske gluposti, zlobe i zloće, pa sam mišljenja kako je u tom smislu ova impresivna i potresna filmska freska u konačnici nažalost ipak donekle promašila svoj cilj. No usprkos osobnom dojmu gledanje "Pasije" iskreno preporučam (pa makar vam to bilo prvi i zadnji put), riječ je naime o filmu koji spada u iznimno rijetka djela kod kojih i to jedno gledanje ostavlja u vama trag za čitav život.

« povratak dahh
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr