Mnogo bi prostora zauzeli citati svjetske kritike koja je na nož dočekala rad Paula Verhoevena, 66-godišnjeg Nizozemca na privremenom radu u Americi koji je u startu odbacivao optužbe ("volim golotinju, uživam gledati gole cure i njihove sise…") nazivajući svih licemjerima.

Treba reći da su mnogi u pravu te da je njegov i Eszterhazov rad dosadan i zamoran, niti malo provokativan. Ponavljanje istrošene formule (seks + strast + nasilje) nije se pokazalo ispravnom odlukom, a pojačana ekstravagancija pokazala se kontraproduktivnom.

I sad bi se trebali pitati što su autori htjeli: možda predstaviti ansambl na sceni (radije pogledajte "Sav taj jazz" Boba Fossea, i to više puta, ako može u društvu sa Vehoevenom da nešto nauči), otkriti novu Sharon Stone (Elizabeth Berkley to ne može biti ni u snu, a zvati glumom njen nastup vrijeđanje je ovog poziva), intimnu dramu jedne djevojke (sud o Elizabeth već je izrečen - to ona niti može niti je sposobna odglumiti), provocirati javnost - vjerujte, osim jednog lap dancea malo je tu što provokativno...