Hollwoodski filmovi u svojoj osnovi djeluju po nekoliko jednostavnih načela. Ono osnovno koje veli da dobar scenarij u većini slučajeva jamči i dobar film vam je vjerojatno već poznato. No Friedkinova je "Lovina" odličan primjer jedne puno rijeđe situacije, da dobar redatelj i dvoje karizmatičnih glumaca mogu i smeće od priče pretvoriti u gledljiv film.

Križanac između Dawisova "Bjegunca" i "Prve Krvi" ili ti ga "Ramba" kako je kod nas preveden Ted Kotcheffov akcić koji je Sly Stallonea gurnuo u zvijezdanu hollywoodsku orbitu Friedkinova lovina klasičan je akcijski film. Priča je kako rekoh u uvodu osvrta goli drek: Del Toro tijekom obavljanja tajnih operacija polako klizi u ludilo, posljednji zadatak tijekom kojega se suočava sa masovnim egzekucijama na Kosovu konačno ga gura na drugu stranu. Podivljali stroj za ubijanje vraća se poput bumeranga svome tvorcu i ovaj je prisiljen stvari riješiti u arhetipskom obračunu "one on one". Predvidljivo dakle i tanko do bola no tu su na sreću veliki mačci Friedkin, T.L. Jones i Del Toro.

Sklon minimalističkoj režiji Friedkin filmu udahnjuje prijeko potrebnu uvjerljivost na vizualnom nivou (kad je već nema na dramaturškom), primjerice njegov uvod sa scenama egzekucija na Kosovu toliko je jak i upečatljiv da gledatelj uopće nema problema sa prihvaćanjem potpunog mentalnog sloma Del Torova lika i svog krvoprolića koju iste uzrokuju. Kad smo već kod nasilja zaboravite odmah matrix efekte, atraktivne borilačke scene i uzbudljvu glazbenu podlogu koja upumpava adrenalin. Friedkin je kako rekoh minimalist sklon vrlo realističkom redateljskom izrazu, njegova je "Lovina" stoga upravo ono što njen kratki sinopsis veli: jedna dugačka i neprekidna spirala nasilja, scene borbi udaraju gledatelja pravo u želudac, krvave su, bolne i stvarne koliko to uopće na filmu mogu biti.

Čitava priča bez obzira na Friedkinovo majstorstvo možda ipak nebi bila tako gledljiva da u naslovnim ulogama redatelj nije imao dva respoložena i bez sumnje karizmatična glumca. Sama snaga kojom T.L. Jones i Del Toro inetrpetiraju dva suprostavljena lika, njihov glumački žar, intezivitet uživljenosti u uloge, mimika lica, body talk, dovoljna je da zakrpi i najveće rupe u scenariju. Njihove su role odličan primjer apsolutne glume koja se izdiže iznad tanke dramaturgije i u kombinaciji sa već spomenutom Friedkinovom režijom ono što bi u bilokojim drugim rukama bio tek akcić namijenjen direktnoj DVD renti podiže na razinu gledljivog i vrlo zanimljivog akcijskog trilera kojega se svakako isplati pogledati u kinu.
Premda je dakle "Lovina" ipak kilometrima daleko od ranijih Friedkinovih remek-djela poput "Francuske Veze", "Egzorcista" ili pak nešto recentnijeg "Živjeti i umrijeti u L.A." svakako je riječ o dobroj i zanatski posve pošteno odrađenom komadiću celuloida koji jamči sat i pol odlične kino zabave.