Bande New Yorka, s krilaticom «Amerika je rođena na ulici», donosi prilično siromašnu i bljedunjavu osnovnu priču, koja je tijekom skoro 170 minuta filma sažvakala i ispljunula osnovnu ideju koja je  ustuknula pred suhoparnom duel pričom o borbi između zlih, i loših, dok su dobri ovog puta ostali u nekom drugom filmu. Baza filma izgrađena je na priči Jay Cocksa o američkoj povijesti koja je takva kakva jest, o pionirskim počecima demokracije koja je prošla kalvariju da bi dosegla današnji nivo američke ikonografske svetinje rođene u krvi i suzama. Hvalospjeve američkih filmskih kritičara Europljani ne bi trebali shvaćati pretjerano ozbiljno, pogotovo što znamo da na našem tlu ima osonvnih škola i katedrala s bogatijom povijesnom pričom od čitavog Američkog kontinenta. Stoga američko lokalpatriotsko razmahivanje o «blockbusteru koji se ne smije propustiti» drži vodu isključivo na kontuinentu preko bare, bilo da se gađa urbana struktura društva, ili ruralni puk, a jednako su upitni uskličnici iz Suna i Daily Maila koji su ovaj film nazvali briljantnim i veličanstvenim.

No zanemarimo li priču od koje je zanimljivija čak i filmu tematski bliska domaća afera «Dečki s Knežije»,  na površinu izbija plejada glumaca koja je uistinu briljantno odradila svoj posao. Daniel Day Lewis u ulozi glavnog negativca jednostavno je briljantan, i teško je zamisliti nekog drugog glumca u kostimu Billa Butchera, koji bi na tako osebujan način oslikao taj lik. Diaz više funkcionalna nego dobra, ostala je u sjeni velike muške glume, dok Di Caprio vrhunski odrađuje lik mladog Amsterdama, mudro se ne namećući kadru u kojem se nalazi zajedno s Day Lewisom, shvaćajući da je Englez ipak kalibar s kojim se teško nositi čak i izvrsnom glumcu kao što je Leo. (Ne smetnimo s uma da je Day Lewis glumac koji je u 90-tima snimo samo pet filmova, no u karijeri je za nagradu Oscar bio nominiran čak tri puta i to svaki put za sasvim drugačiju ulogu.) No s obzirom na sve moram priznati kako je Leonardo imao puno teži posao od Daniela, a i sam lik Amsterdama Vallona znatno je slojevitiji od lika Billa Butchera makar se to na prvi mah ne bi reklo.

Film je bio nominiran za deset nagrada Oscar u 2002. godini, no zadovoljio se tek s dva osvojena Zlatna globusa i to za najbolju režiju i najbolju pjesmu u filmu ("The Hands that build America" - U2). Samo DVD izdanje dolazi na dva diska i obiluje izvrsnim dokumentarnim materijalom.