Moram priznati da sam pogriješio u pogledu Dalibora Matanića: svojevremeno sam ga prozvao zbog tzv. plakatne angažiranosti u njegovom prvijencu (Blagajnica hoće ići na more) kada je «hrabro» progovorio o HDZ-ovom & hercegovačkom haraču i otkrivao toplu vodu nakon desetogodišnjeg poniženja građana Hrvatske. Pitajući se gdje je bio početkom devedesetih čekao sam drugi rad ne očekujući ništa. A dobio sam (dobili smo) mnogo: konkretan film kojim se možemo ponositi pred svijetom. Brešan više nije usamljen! S drugim radom ponudio je Matanić sve ono (i više od toga) što nije s prvim: u sat i pol vremena razgolitio je kompletno hrvatsko licemjerje, tisućljetnu uljudbu i lažne spomenike. Dvije lezbijke čine samo okvir za impozantnu paletu podstanarskih likova: frustrirani branitelj koji obožava Thompsona (Matanić nam je pokazao i način kako ga se riješiti: jednostavno – izvadite osigurač!) i uporno maltretira ženu želeći sina, prostitutka «mekhog» srca, liječnik koji u potkrovlju radi ilegalne abortuse (da, da – i časnim sestrama – dobrodošao Mataniću, napokon netko tko nije nužno na njihovoj strani), postariji stanar koji nije prijavio smrt žene da bi i dalje dobivao njenu mirovinu. I to nije sve: teatralni ZG-šminkeri – skinheadsi te obitelj stanodavaca. Koju predvodi briljantna Inge Apelt - izgleda poput Kathy Bates iz Rob Reinerovog remek djela "Misery", te uvijek pouzdani Ivica Vidović u ulozi pasivnog supruga. Fine mrtve djevojke su opori film, film o nama samima, tihim i mirnim susjedima spremnim na sve, pa ako vam i ovo nije dovoljna preporuka, evo dio izjave samog Matanića nakon predstavljanja filma u Puli: "Iako sam netoleranciju mogao prikazati i na primjeru crnaca ili Židova, odabrao sam lezbijke jer mi je odnos ljudi u Hrvatskoj prema homoseksualnosti zanimljiv pokazatelj razvoja svijesti društva. Pripremajući film, razgovarao sam s mnogima i shvatio da postoji nevjerojatna količina neuviđavnosti, da ne kažem primitivizma. "Lezbe treba zakopati", "Treba ih istjerati u Srbiju", neka su od mišljenja koja su me zgrozila i učvrstila u namjeri da pokažem kako je ljubav nešto što ne podliježe normama. Bio sam ganut kad sam čuo pljesak publike u Areni i ocjene da su scene seksa među najljepšima i najnježnijima u filmu..." |