VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: ČOKOLADA (CHOCOLAT)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
ČOKOLADA
NASLOV ORIGINALA:
CHOCOLAT
REŽIJA:
Lasse Hallstroem
SCENARIJ:
Robert Nelson Jacobs prema romanu Joanne Harris
GLAVNE ULOGE:
Juliette Binoche, Alfred Molina, Lena Olin, Judi Dench, Carrie Ann Moss, Johnny Depp, Peter Stormare, Victoire Thivisol
ŽANR:
Komedija / Drama / Romansa
PRODUKCIJA:
Miramax
DISTRIBUCIJA:
UCD
TRAJANJE:
121 min
GODINA:
2000
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: ČOKOLADA / CHOCOLAT

Recenzija: ČOKOLADA / CHOCOLAT ČOKOLADA
(CHOCOLAT)

"Chocolat" - kako mnogi jamačno znaju - pripovijeda o zagonetnoj strankinji (Juliette Binoche - nominirana za Oscara) koja tijekom korizme stiže u zabitni francuski gradić i otvara trgovinu čokoladnih slastica koje spravlja po starim južnoameričkim receptima. Trgovkinja slasticama koje potiču na životne naslade odmah dolazi u sukob s lokalnim gradonačelnikom i plemićem Reynaudom (Alfred Molina) koji je zastupnik tradicije i kreposti.
ČOKOLADA / CHOCOLAT

Sukob će se još i više rasplamsati kad se slastičarka počne uplitati u živote mještana: sprijatelji se s izopćenom staricom (Judi Dench - nominirana za Oscara), nagovori ženu krčmara (Lena Olin) da napusti nasilnog muža, na koncu čak počne ljubakati sa Johnnie Deppom, pokućarom koji luta rijekom na splavi i svira na gitari Djanga Reinhardta i Stephana Grapellija.
slika
slika_2
Europskih redatelja koji su uspjeli u Hollywoodu uvijek je bilo mnogo, pa ih ima i danas. Površnim prisjećanjem filmofil će se u mah dosjetiti Nizozemaca Verhoevena i de Bonta, Britanaca braće Scott, Finca Harlina, Nijemaca Emmericha i Petersena. Isti filmofil sa žaljenjem konstatirati da su se vremena promijenila nagore. U starom Hollywoodu Europljani su u američki film unosili svoj duh, kulturu i mentalitet i kumovali filmskim revolucijama poput one koju je načinio film noir. Danas su Europljani u Hollywoodu u pravilu veći Amerikanci od Amerikanaca, možda i zato što ih preko Atlantika više ne tjera kruhoborstvo ili rat, nego sklonost Hollywoodu kao filmskom modelu.

U takvu se nisku ubraja i Lasse Hallstroem. Ovaj Šveđanin rođen 1946 afirmirao se u matičnoj domovini u zlatno doba skandinavskih lascivnih komedija, a biografi bilježe da je i sam pridonio ponešto tom žanru. U matičnoj Švedskoj Hallstroem je bio pouzdan i komercijalan autor TV filma, ali i službeni dokumentarist grupe ABBA kojoj je ovjekovječio svjetsku turneju. Hallstroem bi vjerojatno ostao lokalna vedeta da nije bilo filma "Moj život kao psa" (1985) koji biva nominiran za dva Oscara i postaje malim hitom u američkim art-kinima. Hallstroem potom prelazi u Hollywood gdje dugo tavori bez uspjeha. Tijekom cijelih devedesetih jedini spomena vredniji film bio mu je "Što izjeda Gilbert Grapea" (1993), ako ništa drugo jer je izbacio Leonarda Di Caprija koji je za ulogu u njemu kao tinejdžer nominiran za Oscara. Hallstroemova se fortuna stubokom promijenila u posljednje dvije godine. Švedski redatelj snimio je za redom dvije književne adaptacije ("Cider House Rules" po romanu Johna Irvinga i "Chocolat" po knjizi Joanne Harris), a obje su neočekivano nominirane za Oscara. Zanimljivo je da u oba slučaja sam Hallstroem nije nominiran za režiju: kao da akademijini glasači vjeruju da se Šveđaninovi filmovi režiraju nekako sami.
"Cider House Rules" i "Chocolat", treba odmah reći, nisu iz iste priče. Prošlogodišnja "Kućna pravila" film su koji je stekao sasvim nezasluženu slavu, bezlična i površna lakirovka bez dramskog fokusa koju je vadio tek Michael Caine. Ni "Chocolat" nije svjetsko čudo: friškom Hallstroemovom filmu može se zamjeriti plitkost i predvidivost. Ali, "Chocolat" nesumnjivo uzvraća cijenu ulaznice simpatičnim karakterima i općim šarmom.

"Chocolat" - kako mnogi jamačno znaju - pripovijeda o zagonetnoj strankinji (Juliette Binoche - nominirana za Oscara) koja tijekom korizme stiže u zabitni francuski gradić i otvara trgovinu čokoladnih slastica koje spravlja po starim južnoameričkim receptima. Trgovkinja slasticama koje potiču na životne naslade odmah dolazi u sukob s lokalnim gradonačelnikom i plemićem Reynaudom (Alfred Molina) koji je zastupnik tradicije i kreposti. Sukob će se još i više rasplamsati kad se slastičarka počne uplitati u živote mještana: sprijatelji se s izopćenom staricom (Judi Dench - nominirana za Oscara), nagovori ženu krčmara (Lena Olin) da napusti nasilnog muža, na koncu čak počne ljubakati sa Johnnie Deppom, pokućarom koji luta rijekom na splavi i svira na gitari Djanga Reinhardta i Stephana Grapellija.

Ako vam sve to skupa slični na mješavinu Don Camilla i Marcela Pagnola, niste sasvim u krivu. Ipak, "Chocolat" bi prije trebalo uvrstiti u niz hedonističkih filmova koji tematiziraju i mitologiziraju jelo, poput "Babettine gozbe" Danca Gabriela Axela ili "Voda za čokoladu" Meksikanca Alfonsa Araua. Kao i u navedenim filmovima, i u "Čokoladi" junakinja hedonizmom nepca nastoji rastopiti tvrdokorna srca. Razlika je u tome što su Axelov i Arauov film imali kulturno sidrište, a "Chocolat" ga nema.
Nije samo riječ o tome da je "Chocolat" holivudski film. Dakako, on to jest, to jest film po romanu o francuskoj provinciji napisanom na engleskom, film kojeg je režirao Šved, u kojem uz jednu Francuskinju glumi dvoje Šveda (Lena Olin, Peter Stormare), Kanađanka (Carrie Ann Moss), Englez (Alfred Molina) i Amerikanac (Depp). To doista jest film u kojem se govori pofrancuženi engleski dostojan "Alo, Alo". Ali nije u tome problem.
Priča o trgovkinji hedonizmom koja rastoči lokalne uskogrudne puritance teško može biti francuska priča. Ona uvjerljivo funkcionira u kalvinističkoj Danskoj ("Babettina gozba") ili isusovačkom Meksiku ("Voda za čokoladu"), ali ju je teško motivirano smjestiti u ruralnu Francusku, postojanu tvrđavu svakovrsnog hedonizma. Juliette Binoche u filmu glumi strankinju, a svi objekti užitka koje njena subverzija unosi u učmali gradić - čokoladne praline, jastog u umaku i Django Reinhardt - do srži su francuski, što je pomalo apsurdno.

"Chocolat" je film koji ima vrlina. Neupitno je šarmantan, krasi ga niz sjajnih glumaca i zapamtivih uloga, hedonističku razigranost koju promovira posjeduje i sam kao objekt gledateljskog užitka. Kulturalna površnost Hallstroemovog filma ipak pomalo nervira.
slika_3
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr