| Bez ocjene |
|
| HRVATSKI NASLOV: |
| BIJELI PRAH |
| NASLOV ORIGINALA: |
| BLOW |
| REŽIJA: |
| Ted Demme |
| SCENARIJ: |
| Nick Cassavettes, David Mc Kenna prema istoimenoj knjizi Bruce Portera |
| GLAVNE ULOGE: |
| Johnny Depp, Penelope Cruz, Franka Potente, Ray Lyotta, Jordi Molla, Emma Roberts, Rachel Grifftits |
| ŽANR: |
|
Drama /
Kriminalistički
|
| PRODUKCIJA: |
| New Line Cinema |
| DISTRIBUCIJA: |
| VTI |
| TRAJANJE: |
| 124 min |
| GODINA: |
| 2001 |
| IZDANJE: |
 |
| Još nema komentara na ovu recenziju |
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
 |
BIJELI PRAH
(BLOW) |
|
George Jung (Depp) odlazi iz Massachusetsa u Kaliforniju i za kratko vrijeme počinje na plaži dilati travu. S vremenom postaje glavni dobavljač bostonskih studenata, u čemu mu pomaže cura stjuardesa (Potente). Nakon što upozna Kolumbijca Eduarda (Molla), Jung otkriva kokain. Povezuje se s Escobarom i postaje suradnik kartela. Ženi se Kolumbijkom (Cruz) i živi u nepojmljivom bogatstvu.
|
|
| | | |
A onda gubi sve: Panama mu nacionalizira novac, hapse ga prvi put, a kad osiromaši ostavlja ga žena. Kad je drugi put uhićen, Jung biva osuđen na 60 godina zatvora. Odriče ga se i vlastita kći. Premda se Jung pred njom pokušao opravdati, tijekom desetljeća u tamnici nikad ga nije posjetila.
Do konca sedamdesetih droga je bila domena alternativaca, supkultura i buntovnika, nešto što je nepropusnom membranom bilo odijeljeno od života tzv. običnih ljudi. A onda se pojavio kokain. Umjesto hipija koju su putovali na LSD-u i buntovnih srednjoškolaca koji su motali konoplju, konzumenti droge postali su oni koji sustav nisu rušili, jer im je bogme u njemu išlo dobro. Kokain je postao droga epohe, njegovi konzumenti bili su burzovni mešetari, tajkuni, sportske zvijezde i glumci. Kokain je bio droga bogatih, droga osamdesetih. Medellinski kartel pokojnog Pabla Escobara na razbuktaloj je američkoj slabosti u desetak godina zaradio 35 milijardi dolara. |
"Ako ste sedamdesetih i osamdesetih godina u Americi šmrkali kokain" kaže u jednom trenutku filma "Blow" glavni junak George Jung (Johnny Depp), "postoji 85% vjerojatnosti da ste ga kupili od mene". U zlatnoj eri yuppievskog poroka George Jung je bio glavni čovjek za vezu medellinskog kartela. Kupujući prah direktno od Escobara i plaćajući mu proviziju, Jung je flotilom aviončića dostavljao u SAD bogataški porok u ogromnim količinama. Čovjek koji je počeo kao sitni zgubidan iz Massachusetsa u kratko je vrijeme stekao imetak vrijedan sto milijuna dolara. I izgubio sve: novac mu je konfiscirala panamska vlada, policija ga je ščepala, a obitelj ga se odrekla. Čovjek koji je u SAD unio novotariju koja je promijenila društvo danas guli 60 godina robije u tamnici Otisville.
Rat protiv kokaina posljednjih je godina objekt velike žunalističke revizije. U posljednjem broju "London Review of Books" izišao je članak Edwarda Luttwaka u kojem autor tvrdi kako je velika policijsko-vojna akcije protiv Escobara koja je završila njegovom smrću 1993. bila zapravo policijski Pearl Harbour, pobjeda koja je uzrokovala veći poraz. Luttwakova je teza kako je Escobarova smrt centar droge iz Medellina premjestila u Cali, kako su količine i opseg konzumacije ostali isti, a kako je stvarni profiter Escobarove smrti bila polukriminalna gerila FARC koju je Escobar za života istisnuo. I dok se vode žučljive rasprave je li uništenje medellinskog kartela služila policiji za nabijanje čvaraka ili nekom širem cilju, jedan je drugi protagonist kartela izbio u prvi plan: George Jung. O Escobarovom omiljenom dostavljaču novinar Bruce Porter napisao je knjigu "Blow" koju je za film strelovito otkupila tvrtka "New Line". Rezultat je film u nas preveden kao "Bijeli prah", u kojem zlosretnog Junga glumi Johnny Depp. Glumac sklon riskantnom izboru uloga i ovaj put pleše po oštrici: za ulogu starog dilera morao se udebljati dvadesetak kila i posve izobličiti. Režija filma povjerena je Tedu Demmeu, inače nećaku kudikamo poznatijeg Johnatana Demmea ("Kad jaganjci utihnu"). Ted Demme je dosad režirao pet naslova od kojih je najpoznatije crna komedija "The Ref", ali ni jedan nije ni izdaleka tako ambiciozan kao "Blow".
Jer, "Bijeli prah" vraški je ambiciozno zamišljen film. Demme i njegovi producenti nisu željeli niti crnokronikašku dokudramu za kabelske TV, niti priču fokusiranu na sociologiju droge poput "Traffic". Da "Blow" teži biti široka društvena freska, a ne goli biografski film, svjedoči i činjenica da je produkcija angažirala na desetke doista prvorazrednih glumaca od kojekuda: Španjolsku Penelopu Cruz, Njemicu Franku Potente, Australku Rachel Griffits, Dennisa Learyja, Raya Lyottu. Zanimljivo je da važnu ulogu Jungove kćeri igra 9-godišnja nećakinja Julije Roberts Emma. U cijeloj toj glumačkoj gami, međutim, sjajnom ulogom odskače briljantni Katalonac Jordi Molla ("Šunka šunka") u ulozi Jungovog prijetvornog kolumbijskog partnera.
Čini se da je ambicija "Bijelog praha" bila ta da postane idealni križanac između Scorseseove gangsterske duologije ("Goodfellas", "Casino") i "Kralja pornića" Paula Thomasa Andersona. S jedne strane, "Bijeli prah" je degenerativna tragedija, film o čovjeku koji je imao sve da bi potom izgubio sve. Nadalje, "Blow" pokušava priču o ljudima koji se bave ekstremno odioznim poslom ispričati kao obiteljsku kroniku u kojoj postoje ljubavi, ljubomore, lijepi i loši dani, međuljudska toplina, ali i izdaja. S treće strane, "Bijeli prah" pokušava biti kronika američke kulture epohe kokaina. Baš kao što je život Andersonovog junaka Dirka Digglera obilježen usponom meke pornografije, a potom njenim padom, počecima videa i reganovskim novim ćudoređem, tako je i u život Georgea Junga upisana kulturna mjena: u početku dila studentima travu, postaje potom veledobavljač nove yuppievske kulture, a na koncu žrtva rata protiv Medellina koji su - po Luttwakovom mišljenju besmisleno - poveli DEA i FBI. Snažan utjecaj "Bogie Nights" na Teda Demmea očituje se čak i u pojedinim prizorima: tako i u "Bijelom prahu" jedan od glavnih dramskih čvorova koincidira s dočekom Nove godine, a glavni junak Jung, baš kao i Diggler, kulminaciju poniženja doživi za noćne vožnje u automobilu: Diggler biva prebijen, a Junga ponizi supruga (Cruz) čiji eksces privuče policiju i uzrokuje Jungovo uhićenje. U oba filma snažan je motiv junakovog nerazumijevanja s roditeljima: u "Bijelom prahu" majka (Griffits) čak sina oda policiji.
"Blow", međutim, nema snagu i dubinu "Boogie Nights". Ted Demme sve je napravio kako treba, ali naprosto ne dovoljno dobro. Poneki su mu likovi i prizori potresni i uspjeli, poneki doslovno vape za više prostora, snažnijim ocrtavanjem i boljom obradom. "Bijeli prah" ponajviše je zagušen nametljivom upotrebom naratora koji nerijetko tumači očigledno ili gomila apstraktne tvrdnje ("bilo je perfektno", "bio je to san"). Očita je i dobrodošla Demmeeva težnja da jednu krimi-biografiju začini puninom života, ali u ovom je slučaju ta punina tek dijelom dosegnuta. |
|
| | | |
|
|
|
