Kazakhstanski TV reporter Borat Sagdiyev poslan je u SAD kako bi naučio koju lekciju iz zapadnjačkog svijeta te prenio novostečeno znanje u matičnu domovinu, sve sa svrhom poboljšanja života, i to u obliku dokumentarnog filma. Problemi nastaju kada u New Yorku Borat otkrije Pamelu Anderson te mijenja planove i zajedno sa svojim producentom odlazi u Kaliforniju kako bi se oženio zvijezdom "Baywatcha".

Sveamerička obitelj, predvođena umirovljenim policajcem Bobom Carterom, kreće na road trip prema Kaliforniji preko suncem obasjane arizonske pustinje. Vrijeme će pokazati da su izabrali krivi put. Nedugo nakon polaska, Carterovi dožive blažu prometnu nesreću. I to baš u neposrednoj blizini brda koja imaju 'oči'. Brda u kojima obitava vječno gladna mutantska obitelj kanibala...

Puška prodana pastiru da obrani stado od šakala povezati će slučajno ranjavanje američke turistkinje u Maroku, vjenčanje u Meksiku i adolescentsku krizu jedne djevojke u Japanu. Tri su mjesta, četiri su priče. Tri su mjesta, četiri su i ljudske drame.

Da nije bilo medijske pompe vezane uz “Da Vincijev Kod” to bi bio film koji bi se bez puno pozornosti javnosti smjestio u sam prosjek ovogodišnje produkcije, te brzo bio zaboravljen. Istina, zaboravljen još stigne biti kao i po mnogome mu slična “Pasija” Mela Gibsona. No dok su crkveni oci za Gibsonov film pozivali na masovni odlazak u kino dvorane, u slučaju “Da Vincijeva Koda” poziva se na bojkot filma koji je ništa više nego ideja i avanturistička priča proizišla iz te ideje.

U isto vrijeme na dvije strane zakona, Bostonskoj policiji te irskoj mafiji, operiraju krtice postavljene duboko u suparnički tabor. Problemi nastaju za obojicu, mafijaša Colina Sullivana te policajca Billyja Costigana, nakon što obje strane shvate da imaju posla sa uhodama u vlastitim redovima te ih po brzom postupku požele otkriti i ukloniti.

Ja kao zakleti pristaša svih redatelja (pogotovo stare škole, ovi novi poput Michaela Baya nemaju ni R od redatelja u sebi), uvijek kada govorim o nekom filmu činim to u kategoriji da je to je film toga i toga redatelja. Rijetko spominjem glumce, svu ostalu ekipu skoro nikada. Ali kada je o Harryhausenu riječ – nikada, ali nikada ne spominjem režisere, osim u onim rijetkim slučajevima kada je on sam uistinu i režirao dotični film.

Godina je 2415. Nakon smrtonosnog virusa, čitava svjetska populacija broji negdje oko pet milijuna ljudi i smještena je unutar zidina grada Bregna. Gradom upravlja predsjednik Trevor Goodchild, a opozicija im je grupa znana kao Monikanci, na čijem je čelu individua znana samo kao Voditeljica. Njihova najbolja operativka Aeon Flux poslana je da eliminira predsjednika Goodchilda, ali joj ne treba dugo da shvati kako stvari nisu onakvima kakve se čine.

1979. godine, po noveli Sola Yuricka, Walter Hill je snimio kultni film "Warriors", koji je na našem tržištu plasiran pod imenom "Ratnici podzemlja". Priča je to vrlo jednostavnog setinga; banda od devet članova s Coney Islanda, nađe se u neprijateljskom području na drugom kraju New Yorka. Ostavši u samom početku bez vođe, među ostatkom ljudstva nastaje prepirka. Članovi se pokušavaju dogovoriti tko će naslijediti vođu, i na koji će način proći opasnim kvartovima do svoje kuće. Skoro pa goloruki,  grupa se mora probiti kroz područja do zuba naoružanih bandi.

Oslanjajući se na najavu filma dala se očekivati fina pričica koja bi trebala osvijetliti neke stvari i prosvjetliti neke pojedince. No priča o  „debeljuci“ koja nosi „nevjerovatno komotan“ konfekcijski broj 38, mladoj novinarki, ambicioznoj lijepoj glavici Andrei Andy Sachs, tek je jedna slatkasta pričica koja gledatelja ostavlja žednog fine arome, baš kao da ste ispili tri dana otvorenu Coca Colu.

Iako su se u gradu Rijeci nebrojeno puta snimali filmovi, „Ritam rock plemena“ prvi je cjelovečernji uradak koji nosi pečat ovog grada. U cijelosti je posvećen gibanjima u gradu na Riječini, u cijelosti je snimljen na autohtonom "mjestu zločina", a za nastanak je okupio ljude koji su posljednjih desetljeća bili aktivni akteri riječke rock scene. Redatelj Bernardin Modrić, svoje je prve filmske uratke slagao oslanjajući se baš na riječki rock, a bio je aktivan i kao član redakcije kultnog časopisa "Val" koji je u kruto doba komunizma promicao riječki zvuk.