No, novi film na temu pada World Trade Centra niti će preispitivati uzroke samoga napada, niti će teretiti čelne ljude američke administracije za neizmjernu i neshvatljivu pasivnost i ravnodušnost. No ipak, ne može im se niti zamjeriti kad su informacije o napadu govorili o njihovim ‘prijateljima’, suradnicima i financijerima koji ih zasigurno ne bi napali. Ili možda bi?

Naravno, ne možemo sa sigurnošći ništa tvrditi pošto film nismo vidjeli. Ali smatram da s potpuno razumljivim i opravdanaim razlogom možemo reći da film neće reći ništa diskutabilno u prikazu događaja toga dana. Mišljenja smo da zapravo nitko još dugo vremena neće reći ništa osim “priče o istinskome junaštvu toga sudbonosnoga dana za Sjedinjene Države kada su građevine padale i heroji se uzdizali doslovno iz pepela kako bi nadahnuli cjelu ljudksku rasu”.

Ovo, kako ste možda već možda shvatiti nije naše mišljenje, već radnja filma prevedena iz relativno službenih izvora. Kako nakon tolike doze patetike i pretjeranog patriotizma koji je pretjeran u toj mjeri da izaziva mučninu u probavnome sustavu napisati pozitivnu i optimističnu najavu? E pa nikako.

Zato kažemo, u nimalo pozitivnom kontekstu da je redatelj filma Oliver Stone. Nekada fenomenalan redatelj iza kojega stoje filmovi na kojima se uči režija, filmovi kao ‘Platoon’, ‘The Doors’, ‘JFK’, ‘Any Given Sunday’ itd.. Redatelj čija je etiketa nekada nešto značila, da bi se dolaskom novoga tisućljeća sve garancije koje je ista nosila otopile kroz jedan jedini film, potpuno promašenu gay dramu ‘Alexandar’ koja je promašena zbog želje da bude povijesni spektakl, što film defintivno nije bio. Stone je kasnije i sam priznao da je možda malom promašio ako su podatci koje smo pročitali bili točni.

Zaključak? Pa, nećemo imati ništa protiv ako se domaći nam distributeri i ne dostave film u domaća kina tako skoro jer doći će film s vremenom i na TV.