Nakon što nije uspio osigurati prava na ekranizaciju "No Country for Old Men", producent Nick Wechsler držao je oči i uši otvorene na vijest o novoj McCarthyjevoj knjizi. To mu je pošlo za rukom krajem 2006. godine, kada su priskrbljena prava na filmsku verziju tada tek izašlog romana "The Road", i čitav projekt pokrenut. Kao glavni motiv za realizaciju projekta, s čime se složila većina ekipe koja je na filmu radila, Wechsler je naveo golemu količinu emocionalnosti koja prevladava McCarthyjevim djelom.

Za preuzimanje redateljske dužnosti obratio se australskom redatelju Johnu Hillcoatu, autoru hvaljenog westerna "The Proposition" i čestom kolaboratoru glazbenika Nicka Cavea (koji uz kolegu Warrena Ellisa potpisuje glazbu za film). Svoju odluku Wechsler je obrazložio zadovoljstvom načinom na koji je Hillcoat uhvatio primitivnu stranu ljudskog roda u svom prethodnom filmu. Zadatak pisanja scenarija dopao je negdje u travnju 2007. godine Joea Penhalla, inače prvenstveno kazalištarca te dobitnika nagrade Laurence Olivier 2001. godine, kazališnog ekvivalenta prestižnoj nagradi BAFTA.

Mortensen se priključio projektu u studenom iste godine, dok je vrijeme provodio u Novom Meksiku snimajući Harrisov western "Appaloosa", a uparen je s mladim Kodi Smit-McPheejem, s kojim tvori dvojac oko kojeg se vrti radnja i o čijem je putovanju, i doslovnom i osobnom u filmu na koncu i riječ. Oca je redatelj zamislio kao nekoga tko asocira na Gregory Pecka, svakodnevna čovjeka sposobnog iznijeti na svojim leđima napore koje mu situacija u kojoj se nađe natovari na leđa, koji osim fizičke strane mora pokazati i čitav spektar emocija, u ovom slučaju spram svog sina. Svijet su osim njih filmaši nastanili kombinacijom međunarodno poznatih faca (Robert Duvall, Charlize Theron, Guy Pearce) i jakih epizodista (Garret Dillahunt, Molly Parker, Michael K. Williams).

Za snimanje na lokacijama trebalo je pronaći što je moguće više dovoljno raznovrsnih devastiranih i napuštenih područja, po mogućnosti pogođenih stvarnim katastrofama, bilo prirodnim bilo izazvanih ljudskim djelovanjem, između ostalog i zato što je i sam okoliš u filmu praktički lik, jer je bitan koliko i jedan od njih. Jedna od lokacija bio je i uraganom pogođeni New Orleans, druga pak napušteni rudnici u Pennsylvaniji. Želja filmaša bila je i izbjeći što je moguće više modificiranja snimljenog materijala postupcima CGI-ja, no određeni elementi su ipak zahtijevali dodatnu doradu, u prvom redu izgled neba - riječima direktora fotografije, u svijetu kojim dominiraju isprani i sivi tonovi, 'sunce je neprijatelj' - te micanje sveg zelenila iz kadrova.

Film je prvotno u distribuciju trebao još u studenom prošle godine, što je odgođeno prvo za listopad ove godine, a potom i na konačni datum, 25. studenog 2009. godine. Svjetsku je premijeru film imao na venecijanskom filmskom festivalu, a u međuvremenu je prikazan i na festivalima u američkom Tellurideu te Torontu. Prve su kritike mahom pohvalile izvedbu Vigga Mortensena te vjerno prenesen McCarthyjev svijet na veliko platno, dok se među negativnim kritikama filmu prvenstveno spočitava izostanak emocionalne povezanosti.

Datum domaće premijere još nije poznat.