VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: KARANTENA / Quarantine

HRVATSKI NASLOV:
KARANTENA
NASLOV ORIGINALA:
Quarantine
ŽANR:
Horor / Triler
GLAVNE ULOGE:
Jennifer Carpenter, Jay Hernandez, Columbus Short, Greg Germann, Steve Harris, Dania Ramirez te Rade Sherbedzia i Johnathon Schaech.
CREW:
Režija John Erick Dowdle
Scenarij John Erick Dowdle i Drew Dowdle
Producenti Julio Fernandez i Carlos Fernandez
DATUM IZLASKA:
27.11.2008.
TRAILER:
Quarantine
Quarantine TRAILER 2008 {TRUE-HD}
WEB:
Quarantine
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu najavu

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Najava: KARANTENA / Quarantine

Najava: KARANTENA / Quarantine KARANTENA
(Quarantine ) Release date: 27.11.2008.

Snimajući reality tv emisiju o ljudima koji rade dok ostatak svijeta spava, novinarka Angela Vidal (Jennifer Carpenter) i njen snimatelj Scott (Steve Harris), dobivaju zadatak pratiti noćnu smjenu dvojice vatrogasaca iz jedne postaje u Los Angelesu. Nakon što cijela večer prođe bez zanimljivosti, hitan poziv usred noći odvede ih do male stambene zgrade u centru grada. Na mjesto događaja su već stigli policajci, koji su reagirali na jezive urlike koji dopiru iz stana na trećem katu. Nanjušivši udarnu priču, Angela i Scott su odlučni snimiti cijelu akciju.
KARANTENA / Quarantine

Ulazeći u zgradu kako bi istražili, nailaze na staru ženu u spavačici koja stoji sama u mraku. Prekrivena je krvlju i teško i nepravilno diše. Djeluje bolesna. A kada joj priče policajac da joj pomogne, odjednom ga napada… koristeći se zubima.

Grupa savlada ženu i pokuša dovesti pomoć za ozlijeđenog policajca. No, kada pokušaju napustiti zgradu, otkrivaju da je centar za kontrolu bolesti stavio zgradu u karantenu. Svi izlazi su zapečaćeni i čuvaju ih teško naoružani stražari. Zgradi je isključen telefon, Internet i tv, te su blokirani mobitel signali, a službenici ne žele onima u zgradi dati ikakvo objašnjenje. Stanovnike stambene zgrade ubrzo zahvati potpuna panika. Pokušavajući shvatiti što se događa, stanovnici su prisiljeni obratiti se jedni drugima za pomoć.
No, onda s gornjih katova dopre još jedan urlik. U predvorje gdje su se sakupili svi stanovnici padne tijelo sa trećeg kata.

I ponovno počinju napadi. Kada karantena napokon biva podignuta, jedini dokaz o događajima koji su se odigrali je snimateljeva vrpca. Pogledajte snimku i vidite užas što se desilo onima koji su bili pod karantenom.

Pošto centralna premisa filma diktira „nađenu“ snimku jedne kamere kojom su snimani događaji unutar stambene zgrade, film se u potpunosti odvija u stvarnom vremenu. Scene se kreću kroz stanove i po glavnom stubištu zgrade, i ponekad traju nekoliko minuta prije preskakanja u slijedeću scenu. Prijelazi među scenama su uglavnom napravljeni skrivenim rezovima.

„Mi događaje gledamo sa gledišta kamere,“ kaže redatelj Dowdle. „Ima nešto jezivo u filmu u kojem ne možete vidjeti kroz vrata ili što se nalazi iza ugla. Kada ste ograničeni onime što može vidjeti jedna kamera, gledatelji imaju osjećaj da se nalaze u stvarnom prostoru.“

Autori filma su se također odlučili snimati film po redoslijedu kako je napisan, ideja koja se u suvremenoj produkciji često pokaže neizvediva zbog ograničenja koja nameću lokacije, glumci i vrijeme. „Quarantine smo snimili na linearan način,“ kaže Lee. „Prva scena koju smo snimili je ona s kojom započinje scenarij, a posljednja snimljena je završna scena filma. To je gradilo osjećaj napetosti dok smo snimali.“

Osim što su time postigli sve snažniji osjećaj napetosti i akcije, John Dowdle je u linearnom snimanju pronašao i emocionalnu prednost. „Kada lik umre, taj glumac je završio snimanje,“ kaže redatelj. „Njihova filmska smrt je nosila snažan osjećaj finalnosti, jer smo nakon njihove 'smrti' doslovce ostajali bez njih.“

Autori su također otkrili kako im linearno snimanje dopušta slobodu da na snimanju eksperimentiraju bez nekih negativnih posljedica. „Naši eksperimenti bi često izmijenili izgled glumaca ili stvarnosti situacije u kojoj se nalaze,“ kaže John, „Da nismo snimali po redu, sve bi moralo biti unaprijed odlučeno i dogovoreno, bez kasnijih izmjena. Drew i ja smo imali snažan osjećaj da na ovom projektu moramo poštovati trenutak. A to ne možete ako sami sebe ograničite.“


Dodjela uloga za ovaj film nije bila mala stvar. Autori filma su morali pronaći glumce koji su bili sposobni djelovati uvjerljivo užasnuti, i koji su bili u stanju održavati taj strah (koji je vrlo iscrpljujuća emocija za glumiti) tijekom napornog snimanja u realnom vremenu. Svaka scena je morala djelovati izravna. Film bi jedino funkcionirao ako bi glumci uspjeli uvjeriti gledatelje da je ono što gledaju stvarno – i stvarno jezivo.

Posebno ključan za uspjeh filma je bio odabir glumice za glavni lik Angele Vidal. Uloga traži glumicu sposobnu odigrati veliki raspon. Gledatelji upoznaju Angelu kao veselu novinarku lokalne televizije koja tek započinje svoju karijeru. Dok prolazi svoje iskustvo u filmu, Angela se mijenja od optimistične, preko odlučne i hrabre, do krajnje uspaničene žene suočene sa vlastitom smrtnošću. 

O odabiru glumice Jennifer Carpenter producent Agüero kaže, „Clint Culpepper, predsjednik Screen Gems, je radio s njom na filmu The Exorcism of Emily Rose, a mi ostali ju poznajemo iz serije Dexter, i svi smo bili vrlo intrigirani njom kao jakom i privlačnom mladom ženom.“

Raspravljajući o Quarantine Carpenter kaže, „Ono što je mene privuklo je ideja te grupe ljudi, potpunih stranaca, koji se nađu zarobljeni u zgradi i boreći se za vlastite živote. Sigurnost se nalazi s druge strane prozora. Samo par katova niže, kroz ulazna vrata – sigurnost je na dohvat ruke. Održavati tu ideju zanimljivom kroz cijeli film, plus činjenica da bi mi glavni filmski partner bila kamera, to mi se činilo kao intrigantna ideja…“

„Ne gledam puno horor filmova,“ nastavlja glumica. „Za to je potrebna određena vrsta želuca. No, ovaj film je toliko jedinstven po načinu na koji je složen. Scenarij mi je poslan sa DVD-om originalnog filma; pogledala sam pet minuta i nazvala producente i rekla 'Želim raditi na ovome.

Koliko je truda uloženo u projekt, Carpenter je oduševljena kako je film ispao. „Mislim da je riječ o jednom od onih filmova koje će ljudi stalno gledati iznova. Gledatelji će se pitati kako smo neke stvari izveli. I to je onaj zabavni dio. Da me netko danas pita što očekivati od filma, pitala bih ih što sami očekuju, znajući ono što su o filmu doznali iz najave, sa interneta ili od prijatelja – i onda bi dodala da je još bolji od toga što očekuju.“

Kao Angelin stalno prisutan partner, Steve Harris glumi snimatelja vijesti Scotta, kojeg se u filmu vidi samo nekoliko puta, no čiji glas čujemo kroz cijeli film. Harris je dobro poznat po svojoj ulozi u hit seriji Davida E. Kelleya The Practice.

„Fascinantno je raditi na filmu u kojem ste većinom prisutni samo kao glas,“ kaže Harris. „Od prvog trena kada sam pročitao scenarij sam želio ulogu snimatelja, dok sam još mislio da će ga snimati kao uobičajeni film.“ Kada su mu rekli da se on neće pojavljivati u filmu koliko je mislio, „Samo su me još više privukli i zainteresirali za film,“ kaže glumac.

Za film REC, Španjolska ekipa je snimala na lokaciji koristeći se stvarnom stambenom zgradom. Autori Quarantinea su prvo namjeravali postupiti isto i koristiti praktičnu lokaciju – gledali su slavnu zgradu Bradbury u Los Angelesu. No, pristup zgradi bi imali smo tijekom noći. I osim poteškoća koje prate noćno snimanje, scenarij je sadržavao scene u kojima se u istom kadru vidi centralno stubište i interijeri stanova. Tako da bi morali varati na svakom snimanju, svaki dan preuređujući urede u zgradi u stanove, ili iznajmiti urede za trajanje cijelog snimanja. Konačno, ispostavilo se jednostavnijim da izgrade vlastiti set. Stoga, na prostorima Sony Pictures studija, podignuta je trokatna stambena zgrada. Visoka deset metara, i pružajući masivnih 4500 kvadrata prostora, omogućila je autorima filma da izgrade svaki detalj seta prema specifikacijama scenarija.

Na kraju, trokatni set se mogao pohvaliti sa šest spavaćih soba i tri kompletna stana koji su imali i dnevni boravak i blagovaonicu. Zgrada koja je zauzimala 1500 kvadrata iskorištavala je „mrtav prostor“ (vrata koja ne vode nikamo) kako bi sakrila permanentno video selo koje je izraslo na samom setu, kao i skladišne prostore i radne prostore raznih odjela. Trebalo je šest tjedana da se cijela stvar izgradi, sa dnevnim prosjekom od 40tak radnika. Struktura je stajala na čeličnim gredama i potpornjima, a produkcijska ekipa je čak imala vlastitu ljevaonicu na snimanju za dodatne strukturne i dekorativne kreacije.

Film u naša kina dolazi 27.11.2008.
« povratak Petar Popovski
© 2003 popcorn.hr