Igrom slučaja sve je započelo u proljeće davne 1942. u Iraku, tada prekrcanom izbjeglicama iz okupiranih krajeva Europe koji su bježali ispred nadirućih njemačkih armija. I sve je ukazivalo da će se mozda opet morati krenuti dalje jer je sa jedne strane započela operacija Blau, makar u prvoj fazi uspješno nadiranje Nijemaca prema Staljingradu i Kavkazu, dok je nedugo prije toga pao poluotok Krim, a sa druge strane njemačko talijanske snage stajale su na liniji Gazale nasuprot britanskoj osmoj Armiji sa neposrednim ciljem da napokon zauzmu Tobruk, a daljnji strateški plan bio je prodor u Egipat i dalje na bliski istok, jer su trebali naftu.

Eto takva je bila pozornica na kojoj će se sresti dvoje ljudi oboje miljama daleko od doma. Jedan je bio vojnik u mobilnoj radio jedinici britanske X armije stacioniran u tom području, a druga je bila djevojčica pristigla u izbjegličkom valu, prepuštena sama sebi ali se na njoj već tada vidjelo da je otvrdnula u takvim uvjetima i da je spremna boriti se kako bi se održala. Evo kako se dvadesetak godina kasnije čovjek prisjećao tog susreta:

«Kampirali smo pored potočića i pripremali večernji objed koji se sastojao od juhe kada se to dijete iznenada pojavilo. Bila je sama, bosonoga, u otrcanoj haljini, svu imovinu koju je posjedovala svezala je u zavežljaj koji je nosila na glavi, imala je žičanu ogrlicu oko vrata o kojoj je visilo nešto što tada nisam uspio vidjeti. Sjela je podalje od nas i počela gristi nešto što je izvukla iz zavežljaja. Jednom od vojnika rekao sam da uzme zdjelicu sa juhom i šalicu čaja i da joj odnese, a kada se spremala otići ostavio sam još nekoliko konzervi tako da ih može uzeti, a da nam se ne mora previše približavati, normalno, ostavio sam i otvarač za konzerve. Imala je oko 12 godina, i nije bila Arapkinja jer nam je nešto odgovorila za što smo znali da nije na arapskom, a onaj objekt koji je nosila na vratu bio je komad drveta za koji je žicom bio učvršćen špic, to je bilo oružje koje joj je očigledno bilo neophodno. Pretpostavljam da je bila izbjeglica sa Balkana, i da se već neko vrijeme stara sama o sebi, jer nije bila pažena, bila je pravi karakter, ta mala cura. Oprala je svoje potrepštine u potočiću, vratila se do mjesta gdje smo ostavili konzerve i znakovima nas upitala da li je to za nju, a kada smo joj odgovorili potvrdno odvezala je svežnjić i spremila ih unutra. Stajala je tamo nekoliko trenutaka, osmjehnula nam se, taj bi osmjeh svih razgalio, nešto je prozborila i zasputila se prema jugu u pustinju, sama, a izgledala je poput male princeze…»

O djevojci danas ne znamo više ništa, ali zato znamo čovjeka koji je to doživio. Riječ je o Peteru O'Donnellu, autoru niza romana i knjiga, a kome će taj slučajan susret u perzijskoj pustinji poslužiti da nastavi priču o djevojčici na malo drugačiji način. Djevojčica dobiva i ime koje će ljubiteljima stripa ali i ne samo njima postati vrlo poznato, Modesty Blaise!                

Najveći dio informacija o Modestynom porijeklu dobivamo iz kraće priče Početak (In The Beginning) objavljenoj 1966, 3 godine nakon što je objavljen prvi strip o Modesty Blaise uopće, a prema O' Donnelovom objašnjenju on je napravljen radi onih novinskih izdanja koja nisu počela izdavati Modesty od početka. Ime joj daje Lob, stari židovski profesor porijeklom iz Mađarske, a koga ona susreće u kampu za izbjeglice i jednom prilikom zaštiti od nasilnika, tako da ostaju skupa sve dok stari profesor prilikom njihovih lutanja ne umre, ali je u tom periodu on preuzeo brigu o obrazovanju Modesty. Prezime Blaise sama bira na osnovu jedne legende o kralju Arthuru gdje se spominje Blaise kao učitelj Merlina Ambronsiusa, najvećeg čarobnjaka i učitelja kralja Arthura. Osim u pogledu obrazovanja Modesty je prijateljstvo s Lobom omogućilo i psihološko ozdravljenje. Naime, na svojim lutanjima ona je bila i žrtvom silovanja što je imalo veliki utjecaj na psihu maloljetne djevojčice i upravo ju je stari profesor izlječio od toga da u srcu gaji mržnju prema svim muškarcima, a uz to to nam daje i dodatno objašnjenje o tome zašto se ona nikada nije odvajala od svog improviziranog oružja, a još manje se libila upotrijebiti ga, a isto tako otuda porijeklo vuče i njena odlučnost da uvijek bez obzira na osobni rizik priskoči slabijima i bespomoćnima u pomoć. Međutim tragedija koju je doživila u djetinjstvu imala je dugotrajnije posljedice. O tome se više saznaje u knjizi Last Days In Limbo gdje Modesty riskira život kako bi spasila Dannya, nekadašnjeg službenog playboja Mreže. Tu saznajemo da je Danny osim uobičajenih zadataka zavođenja imao i jedan sasvim poseban koji je dobio od šefice. Kao posljedica silovanja Mod je imala psihičku barijeru prema sexu i iz stripova saznajemo da je Danny svoj zadatak obavio savršeno jer je uspio od nje napraviti normalnu ženu i izbrisati posljednje tragove trauma. Kao nagradu od šefice dobiva sat sa posvetom koji će i njemu upravo u događajima opisanima u knjizi Last Days in Limbo spasiti život jer će Mod opaziti taj sat na ruci jednog od robovlasnika i vlasnika «Limboa». I sam Willie Garvin, osoba od najvećeg Modestinog povjerenja tek u ovoj avanturi prvi put saznaje za poseban zadatak koji je imao Danny još u doba Mreže.

U dobi od 17 godina Modesty se priključuje manjoj kockarskoj organizaciji koju vodi Henry Louche u Tangieru, nakon čije smrti je preuzima i samo nakon godinu dana vođenja bande posao se širi i u medjunarodnim razmjerima i postaje poznata pod imenom Mreža (the Network), kojom će rukovoditi skoro 8 godina, a nakon čijeg se raspuštanja povlači u mirovinu kao vrlo bogata žena, prethodno dobro obezbjedivši sve članove svoje organizacije da ne osjete potrebu vraćati se starom načinu života. Međutim ostati će povezani, kada netko od njih upadne u nevolje Mod spremno priskače u pomoć, kao što i svaki od njih spremno stavlja svoje spoobnosti na raspolaganje kada bivša šefica zatreba pomoć. Osim susreta sa Lobom, drugi sudbonosan susret Mod će doživjeti u dobi od 20 godina kada će u Saigonu posmatrati borbu u thai stilu gdje je jedan od učesnika bio 8 godina stariji od nje Englez Willie Garvin, koji je nedavno napustio Legiju stranaca (o njegovoj prošlosti malo je spoznaja, o boravku u Legiji stranaca saznajemo iz epizode Death Symbol). Nakon borbe Willie završava u zatvoru odakle ga izvlači osoba koja se Williju tada učinila kao princeza i koja će to za njega ostati do kraja, još jedno podsjećanje pisca na svoj davnašnji susret, Willie će u redovima Mreže postati Modestyn zamjenik, a i nakon raspuštanja njih dvoje ostaju u stalnom kontaktu i razvijaju poseban odnos koji će zadržati do kraja. Mreža se bavila uglavnom poslovima sa valutama, dijamantima i industrijskom špijunažom. Kada prilikom prvog susreta Tarrant upita Mod zašto Mreža nikada nije naškodila interesima Velike Britanije, dobio je odgovor da se čovjek mora negdje povući i da tamo želi biti dobrodošao.

Priče u stripovima počinju od trenutka kada su Mod i Willie zapravo u mirovini i već u prvoj priči, koja je izašla u Evening Standardu 1963. kao priča bez naslova, da bi ju kasnije, kronologije radi nazvali La Machine (Veliki Povratak I), upoznajemo i treći lik, možemo reći glavni sporedni lik, Sir Gerrald Tarrant, šef specijalne obavještajne sekcije Foreign Officea koja se specijalizirala za međunarodnu špijunažu, a koji posjećuje Mod u njezinom londonskom stanu i obavještava je da može biti protjerana zato što joj državljanstvo nije ispravno. Naime njezina udaja u Bejrutu za propalog engleskog poslovnog čovjeka u cilju stjecanja državljanstva, i kasniji razvod, nisu legalni jer je Englez već bio oženjen, tako da je Modestyn brak bio nevažeć. Tada će Tarrant učiniti potez kojim će steći doživotnog prijatelja. Jedan jedini dokument koji je svjedočio o toj činjenici, a na očigled Modesty i svog zapanjenog asistenta Jacka Frasera, Tarrant će spaliti i time ostići puno više nego li bi dobio da je pokušao ucijeniti Mod, koja je alergična na ucjenjivače. Doduše u prvoj knjizi o Modesty tok priče je nešto drugačiji i u njoj Tarrant daje Modesty informaciju da je Willie u životnoj opasnosti i time joj omogućuje da pohita Willieu u pomoć čime stječe njenu zahvalnost i prijateljstvo. To prijateljstvo je rezultiralo obostranim pomaganjem, primjerice kada Willie i Mod izvlače Tarranta iz ruku medjunarodnih špijuna koji su ga oteli u epizodi Top Traitor («Akcija Strela») ili kad Tarrant angažira svoje ljude i poznanstva da se otkrije sto se desilo sa Mod u epizodi Puppet Master (kod nas neobjavljena).

U svojim akcijama Mod i Willie stekli su i mnogo neprijatelja a jedan od najopasnijih je Gabrijel. S njime su se sukobljavali još dok su vodili «Mrežu» i tada su bili prisiljeni odustati. To im je bio jedan i jedini put da su se osjetili nedovoljno jakima da se nose s tim genijalnim kriminalcem, ali svi njihovi naredni sukobi bili su eksplozivni. Najupečatljiviji je svakako u The Gabriel Set up (Obračun s Gabrijelom) kada Willi s cisternom upada u Gabrijelovu vilu i u uvjerenju da su ubili Mod obračunava sa 8 Gabrijelovih ljudi gdje jedino sam Gabrijel izmiče  i to sa revolverom koji nije nikada bio Willijevo omiljeno oružje ali ga je koristio jer je njime kako je mislio ubijena Mod. Gabrijel se u stripu pojavljuje još jednom, u epizodi The Head Girls (Afera Bel, Škola za špijune – naslovi iz Stripoteke i Politikinog zabavnika) dok se u knjigama pojavljuje odmah u prvoj Modesty Blaise i u četvrtoj Taste For Death gdje i pogiba, tako da Mod i Willie ostaju bez vrhunskog protivnika kao što je bio profesor Moriarty jednom Sherlocku Holmesu, ali protivnika ostalih kalibara nije nikada nedostajalo. Tu su bili Salamander Four, međunarodna špijunska organizacija koja će u epizodi Wicked Gnomes oteti Tarantovu agenticu i Willyjevu prijateljicu Maude Tiller, a u epizodi Greeneyed Cobra i samu Modesty da joj se osvete…

Mod se odlično snalazi sa vatrenim oružjem,  za razliku od Willija  koji preferira svaku vrstu improviziranih oružja i noževe u čemu je nenadmašan majstor (to su noževi posebne izrade sa drškama od kosti i oštricom dugom 14 cm sa izbočinama s doljnje strane blizu drške kako bi protivnikov nož zapeo o njih u borbi noževima). Od oružja često koristi i KONGO ili Yavara štap, oružje od tvrdog glatkog drva sa drškom veličine dlana dok su na obje strane stisnute šake vire krajevi u obliku gljive, to je oružje dobila na poklon od Willija još iz doba Mreže.

Osim što su stekli mnogo ogorčenih neprijatelja, stekli su i isto mnogo prijatelja svojim nesebičnim pomaganjem slabijima, i ogorčenom borbom posebice protiv trgovaca drogom, jer rasparčavanje droge ni u kriminalnoj fazi svoje karijere nikad nisu tolerirali. Osim već spomenutih prijatelja neki od važnijih su Rene Vobois, šef Deuixieme Bureaua, francuske kontraobavještajne službe koji će im postati jednako odani prijatelj poput Tarranta i kome će oni pomoći u nekoliko teških slučajeva pa i spasiti život (Death in slow motion, Our Friend Maude), Sivaji, učitelj joge koji je podučavao Willia i Mod svojim tajnama o čemu se dosta govori u epizodi neobjavljenoj kod nas Kali's Disciples, gdje je opisan prvi susret između starog mudraca i Modesty, a mnogo puta su ona i Willie s uspjehom primjenili znanja koja im je prenio stari mudrac, i bila su ona mala prevaga koja je na vagi života i smrti odlučivala u njihovu korist. Dobar primjer za to jest epizoda Gallow Birds (Ucjenjivači).

30-ak godina tvorac naših junaka Peter O'Donnel bacao ih je iz jedne avanture u drugu, iz jedne opasnosti u drugu i najzad je i tome došao kraj. U zadnjoj knjizi Cobra Trap i jedan i drugi pogibaju u jednoj akciji u nekoj zabitoj južnoameričkoj zemlji štiteći zaleđe cijelom vlaku izbjeglica koji su bježali u sigurnost. Zajedno kako su i proveli veći dio svojih života, vjerojatno ni ne bi mogli podnijeti pomisao da jednog od njih više nema, a uz to prije odlaska na tu akciju Modesty saznaje da ima još samo šest mjeseci života jer joj je dijagnosticiran tumor na mozgu. Time je spuštena zavjesa ove neobične predstave, a vjerni čitaoci su ostali zatečeni. Izgubili su nekog svoga poznatoga s kojima su se družili preko tri desetljeća. Ostala je uspomena na neustrašivu, inteligentnu ženu uvijek spremnu pomoći ugroženima ali koja je unatoč tome što se nije libila izlagati vlastiti život pri tome, često bi na kraju akcije našla utjehu na ramenu svoga vjernog Williea i nije se stidjela pustiti suzu, pokazujući nam da se iza sve te fasade junačnoga borca, tu ipak krila nježna i osjetljiva duša žene koju su okolnosti odvele na put kojim je do kraja svog života nepokolebivo kročila.

Projekt sa Modesty Blaise bio je prvi multimedijalni projekt uopće, pojavila se na sva tri tada postojeća medija: na stripu, filmu i u knjigama. Kako je strip od samog početka doživio ogroman uspjeh, a upravo su u to doba velikim ekranom, žarili i palili filmovi o jednom drugom tajnom agentu, Jamesu Bondu, došlo se na sasvim logičnu ideju da se napravi film o Modesty Blaise. Kontaktiran je Autor Peter O' Donnell, koji je s iznimnim zadovoljstvom prihvatio suradnju, za režisera je odabran Joseph Losey, a međunarodnu glumačku ekipu predvodili su Monica Vitty kao Modesty, Terence Stamp, kao Willie Garvin, u ulozi Gabrijela bio je Dirk Bogarde i Harry Andrews kao Sir Gerald Tarrant. Više manje svi preduvjeti za uspješan film su bili tu, poznati režiser, odličan predložak, više nego dobra glumačka ekipa.

No negdje je nastao kratki spoj. Žalosno je to reći, ali imena glavnih likova su jedina poveznica između stripa i filma. Loseyeva Modesty je prikazana kao lijevo smetalo, beskorisna plavuša kojoj je jedina briga u životu, pored skakanja iz kreveta u krevet, mjenjanje oprava i frizura, da ne spominjemo da je upravo otužno slušati kako Monica Vitti izgovara engleski (kojeg u doba snimanja filma nije uopće znala!!!!) s odvratno upadljivim naglaskom, a trebala bi glumiti lik koji suvereno vlada s nekoliko stranih jezika.  Da ne spominjemo pravu blasfemiju među ljubiteljima stripa i makar taj detalj se mogao izbjeći: MODESTY BLAISE JE CRNKA!!!!! a ne plavuša....

Ni drugi glumci nisu briljirali. Terence Stamp je možda bio solidan izbor za Willie Garvina što se tiče fizičkog izgleda, ali nema nikakve dubine u objašnjavanju složenog odnosa između njega i Modesty, i većim djelom filma izgleda samo kao prolaznik u kadru. Isto se može reći i za Harry Andrewsa koji je kao Tarrant trebao biti jedan od najvažnijih sporednih likova, koji je na filmu ispao totalno suvišan lik. A što reći za Gabrijela, genija zločina, i potencijalno najopasnijeg protivnika Modesty Blaise, u izvedbi Dirka Bogarda? Vjerojatno nikada ni prije ni poslje na filmu nije viđen tako lijeni vođa zločinačke organizacije. Izležavanje na suncu, dokonost, nikakve iskre živosti u njemu, a za sve propuste glumaca primjedbe mogu ići samo na jednu adresu, Josephu Loseyu.

Losey će svoje najpoznatije filmove napraviti u Engleskoj, u suradnji sa čuvenim scenaristom Haroldom Pinterom («The Servant» («Sluga»), «Accident» («Nesreća»). U Englesku je dospio 1951. godine kad je završio na crnoj listi pošto je odbio svjedočiti pred HUAC-om (House Commettee on Un-American Activities). Čak je bio predviđen da režira western «High Noon» («Točno u podne» ),  no te godine je morao emigrirati iz Amerike. Nije dobio «High Noon» ali  se je na veliku i trajnu žalost poklonika O' Donnelova stripa,  prihvatio režiranje filma o Modesty Blaise.  

Očigledno je Losey film odradio bez imalo volje i truda (a po meni upitno je i elementarno poznavanje stripovske građe), možda se izgubio lutajući između želje da napravi ozbiljan film ili parodiju poput Casino Royale. Tako se i moglo desiti da Modesty u sobi ima uokvirenu sliku sa crtežima iz vlastitog stripa. No film ne funkcionira ni na razini parodije ni na razini ozbiljna špijunsko-akcionog trilera. Borbe u filmu su iskoreografirane na razini ozbiljnosti jednog crtanog filma, pri čemu su npr. Tom i Jerry superiorniji ovom filmu i to bez imalo pretjerivanja. I oduševljenje samog O' Donnella sa početka rada na filmu brzo je splasnulo. Nijedna njegova intervencija nije bila prihvaćena od strane producenata. Digavši ruke od filma, jer bilo je više nego očito da filmu više nitko ne može pomoći, preradio je scenarij i izdao je kao prvu u seriji od 13 knjiga o Modesty. Knjige su, za razliku od filma, bile jednako uspješne kao i stripovi i zajedno sa stripovima čine neophodan mozaik za slaganje potpune slike o našoj junakinji.

Prije mnogo godina taj je film (jedan i jedini) put bio prikazan i na TV. Termin je bio kasni, iza ponoći, ali sam ga s gorućim nestrpljenjem, kao veliki i iskreni fan stripa, dočekao budan. U početku bješe iznenađenje, onda nevjerica (jer uistinu je teško shvatiti razmjere ove katastrofe, bez da se osobno pogleda ovaj «film»), a na kraju je ostalo ogromno, ogromno razočarenje. Kažu da vrijeme liječi rane, no od onda je protekao čitav niz godina kad sam ponovno odlučio pogledati film tješeći se (ustvari zavaravajući se), da je film bio u prekasnom terminu, da sam dio možda prespavao, da nisam pohvatao sve konce i da možda film i nije tako loš kakvog sam ga upamtio, jer ipak je to Modesty Blaise. Na žalost, i predobro sam ga zapamtio. Film je živi užas i sramota za sve učesnike. Nama poklonicima stripa ostaje samo nada da će novija verzija Modesty Blaise sa Alexandrom Staden «My name is Modesty Blaise» prema priči «In the Beginning» biti bolja od Loseyeve verzije, (ionako teško može biti lošija), i da će kako najavljuju, to biti početak duže serije filmova o Mod. I da, u ovoj verziji Modesty je crnka, baš kako bi i trebalo biti. Mali ali znakoviti korak naprijed.


====
Kao poklon čitateljima Popcorna i "Paučine" donosimo Vam posljednju epizodu serijala o Modesty Blaise koju možete skinuti na donjem linku:

http://www.popcorn.h...wnload/CobraTrap.zip