Sjeo sam u prvi otvoreni birc i rezimirao odgledano. Naime moram priznati da sam tijekom čitavog filma isčekivao nekakve scene masovnih bitaka, ili u najmanju ruku naganjanja preko Mandžurije i Kitaja gdje likovi oznojenih i prljavih lica vitlaju mačevima, katanama, i ostalim alatkama za tranžiranje riže dok im konj ne zaroni nozdrve u pijesak. Konkretnije rečeno nasjeo sam na marketinšku spiku kako je to "priča epskih razmjera". Bravo JA! Zahvaljujući podsjetniku kopi pejstanom s reklamskih foršpana i sejvanog u mojim sivim moždanim stanicama nisam u miru odgledao film jer sam neprestano iščekivao "to nešto epsko". Film je završio i ja shvatih da se radnja filma zemljopisno gledano odvija u krugu od par desetaka kilometara, a da su glavni akteri tek nekolicina likova. Epski razmjeri nema što. Osim toga svi oko mene bruje o tome kako se ekipa na velikom ekranu makljala preljećući krovove što je meni bilo poprilično sporedna stvar u filmu.

Tu nešto smrdi. Očito je da ljudi nisu zagrebali ispod površine filma, no još očitije da niti Tigar niti Zmaj nisu imali dovoljno naoštrene kandže da zagrebu publiku. Nema druge, sutra idem ponovo do kina.

U pauzi do sljedeće predstave malo sam bacio njušku na news grupe koje prate film i iščitavao komentare. Na žalost ni tu nisam uspio vidjeti ništa drukčije od onoga što sam već čuo pri izlasku iz kina. Film je fenomenalan, jer se tamo... mlate! Samo je jedna romantična duša spomenula nekakvu ljubavnu priču koja je po njegovom mišljenju okosnica priče.

Znam da nisam direktno konektan na mundanu filozofiju dalekog Istoka, no ono što je očito uskakalo u oči, ljudi oko mene nisu uopće zamjetili. Ljubavna priča je sterilna lizalica o odnosu nje, male razmažene bogatašice, i njega, divljeg i anarhičnog, s vjetrom u (prljavoj i masnoj) kosi buntovnika. Paralelno se emotivnim strijelicama gađaju dvoje "gud kerektera" koji zatomljuju emocije poradi višeg cilja osobnog duhovnog postignuća. Sve u svemu... ljak.

U filmu se mlate. O da, mlate se gadno, hodajući i preskačući zidove za koje bi i Bruce Lee zapinjao, no ljudi... ima tu nešto drugo, ispod površine. Htijenje velikog borca koji u meditaciji dolazi do predjela koje ne može pojmiti svojom nutrašnjošću te se okreće od sama sebe pokušavajući izabrati neki drugi put, prekida odluka da spasi jednu mladu dušu s ogromnim spiritualnim potencijalom od srljanja u zlo. I to je to. Dobri i zločesti se glože oko učenika kojeg treba izbrusiti, no to ljudi nisu primjetili.
S druge pak strane glavni akteri filma su tri žene, a ne muškarčina borac za pravdu, paladin, ponositi i legendama opjevani sveti Woo-dan ratnik o kojem je nakon filma bilo ponajviše riječi.

Dakle tri žene u sukobu s tradicionalizmom. Prva je zla, a njezino zlo potaknuto je time što je bivši ljubavnik, inače veliki Woo-dan učitelj nije želio uprkos obećanju obučavati tajnim disciplinama jer je to tradicijom zabranjeno. Druga pak, pravedna žena srednjih godina, veliki Woo-dan znalac koja je do ušiju zaljubljena u najboljeg prijatelja svojega pokojnog zaručnika kojem zbog konzervativne tradicionalnosti i njegovog odnosa s pokojnikom ne izjavljuje ljubav. I treća, mlada i buntovna, ni sama ne znajući kojoj strani da se prikloni, za rane mladosti skoro do perfekcije obučena Woo-dan vještinama koju roditelji žele udati za nekog lapana, i koja ne želi stupiti u brak iz interesa prkoseći tako tradiciji svoje loze. Tri žene, tri nositeljice čitave radnje, a ljudi pričaju o frajeru! Sraz tradicionalnog i ovovremenskog, a ljudi pričaju o ljubavnim limunadama. Legendarni Woo-dan ratnici koji po staroj kineskoj predaji snagom volje levitacijom mogu savladavati silu teže, a ljudi pričaju o kung-fu zahvatima i naivnosti u kojoj su prikazani borci koji lete preko krovova. OK, ljudi, sljedeći put navratite do kina kad se bude davao neki dokumentarac.

Koliko smo mi uopće spremi prihvatiti nešto što nam dolazi iz sasma drugog miljea poimanja kulture? Počevši od toga što u početku filma čujemo nama banalnu rečenicu: "Želiš li mi biti sestra" koju htjeli ili ne poistovjećujemo s posprdnom poštapalicom naših krajeva u kojoj nekog bedaka koji lane kakvu glupost pitamo smijemo li mu biti prijatelj, pa sve do konca filma u kojem se postavlja uvijet želje i pokušaj ostvarenja samoga sebe kroz nju.

Koliko je nas uopće shvatilo zašto se film zove "Čučeći tigar i skriveni Zmaj"? Što simbolizira Tigar koji čuči ili Zmaj koji se prikrio u nekome od likova? Divlje životinje u istočnjačkoj filozofiji simboliziraju strasti i emocije koje je teško držati pod kontrolom. Tigar je snažna želja za nekim ili nečim, a Zmaj simbolizira mudrost, snagu misli i kontrolu nad istima. Mislite li da je onaj mornar s početka ovog teksta skužio kakve su to strasti prikrivene u likovima iz filma i zašto u njima čuči baš Tigar, a ne Zmaj?

Fascinantno je kako smo skloni misaonoj implataciji onoga što nam se servira bez trunke neovisnosti u kojoj bi sami došli do tako jednostavnog zaključka koji nas naprosto bombardira kroz medij. A kako već rekoh, treba samo malo zagrebati po površini.

Nemalo sam puta čuo kako je u nekoj komediji neki tamo glumac briljirao svojim dosjetkama i šalama, no to što je taj isti glumac samo dobar interpretator scenarija kojeg mu je napisao neki tamo za kojeg nikad nismo čuli... to je neka druga stvar. Bitan je glumac, right!
Nebrojeno sam puta na našim news grupama pročitao kako je "Peti element" akcijski film jer se eto mlate, naganjaju i što ja znam što sve ne. U Matrixu sam vidio više batina nego u nekom prosječnom Staloneovom filmu pa nisam nikad pomislio da je to akcijski film.

I što na koncu očekujete da ću vam reći nešto jako mudro? Pa ja bih vjerujte vrlo rado, ali nisam taj. Sjetite se, ja sam od Tigra i Zmaja očekivao Epsku priču!

P.S.
Film sam pogledao još jednom. Topla preporuka svima uz jedan mali savjet. Ne režite nokte barem 15 dana prije gledanja.