Moj subesjednik je taj moj stav skužio, bez da sam ja bio svijesan toga, i prestao je potezati tu temu, ali (sada znam), već tada mi je pripremio zamku u koju sam naglavačke uletio, par mjeseci kasnije kad sam mu uzvratio posjetom u Portorožu. Naravno prvo me je impresionirao svojim kolekcijama, o kojima neću detaljnije, to bi zahtjevalo posebnu kolumnu, dovoljno je reči da i dan danas kada pričam o tome koristim sasvim zgodan izraz, Ali-Babina pećina (iako je ono što sam vidio samo mali dio kolekcije). No dakle te večeri moj me je domaćin udobno smjestio u fotelju, i dao mi da čitam jedan od stripova iz serije Lone Wolf & Cub, i dok sam se ja udubio u čitanje nisam ni obraćao pažnju na događaje oko mene. I tek nakon nekog vremena, bacio sam pogled na TV, i ostao zapanjen, desilo mi se nešto nemoguće, gotovo nevjerojatno. Na ekranu sam ugledao scenu koju sam maloprije pročitao u stripu, potpuno indentičnu!!!! Tako nešto nisam doživio nikada prije, teško da ću i ikada poslije. Prevrtio sam video vrpcu unazad, pogledao ponovno scenu, još jednom se zapiljio u strip....i to je bilo to! Kapitulirao sam i od toga dana postao sam istinski zaljubljenik u serijal orginalna naziva «Kozure Okami», a glavni krivac za moju preobrazbu, samo se zadovoljno smješkao, kao da mi uzvraća za ondašnji moj stav, gestama govoreći «Ah, sada vidiš o čemu sam ti pričao».

Ogami Itto, čovjek koji će postati poznat kao usamljeni vuk, držao je nekad jedan od najvažnijih položaja u Tokugawa šogunatu (ime dolazi od imena obitelji Tokugawa koja je pobjedom u bitci kod Sekigahare 15. prosinca1600. godine ujedinila Japan pod svojom vlašću i vladala njime do 1867. godine iz svog dvorca u Edou.). Taj položaj je bio položaj  Kogi Kaishakunin – naziv potječe od riječi Kaishaku što znači drugi – prilikom vršenja obreda Seppuku (tj. Harakirija) iza osobe koja je izvršila ritualno samoubistvo, stajala je još jedna osoba koja je bila zadužena da udarcem mača odrubi glavu žrtvi i prekrati joj muke (što je simbolički gledano ustvari bio šogunov završni udarac prema obeščašćenu feudalnom velemoži), dok Kogi znači šogunov . Taj pojam šogunov drugi  označavao je i da je ta osoba podređena JEDINO Šogunu i da ima pravo na svojoj odori nositi vladarov grb (grb obitelji Tokugawa bješe trolisti sljez)  kao jedina pored samog vladara u javnim prilikama,  davajući Kaishakuninu ovlasti  izvršitelja  volje vladara, a samim time  i vlast nad životom i smrću podanika.  Usto je to bio i najviši položaj od tri kojima je Tokugawa šogunat čeličnom rukom upravljao  često nemirnim hanovima (pokrajina, feudalno leno) i njihovim gospodarima Damyoima. Na najmanji znak prkosa, Damyo (feudalni gospodar), mogao je izgubiti titule i zemlje, obiteljsko ime bi mu bilo zabranjeno, a on sam doveden u šogunov dvorac u Edo da počini seppuku. Jedan od druga dva potporna stupa takve strahovlade čini li su O-niwaban, «Jedan u vrtu» ili «Čuvari vrta» znani još i kao Tansakunin, špijunska mreža ninji, zaduženih da prikupljaju dokaze za ucjenjivanje ili uništavanje problematičnih hanova, a taj položaj je držala obitelj Kurokawa. I kao treći – postojalo je Shikakunin udruženje tajnih šogunovih ubojica, zaduženih za ubijanje bilo kojeg gospodara hana koji bi se usudio suprotstaviti šogunovoj volji –  taj položaj držala je u svojim rukama obitelj Yagyu.

Dakle Ogami Itto zasjesti će na najvažniji položaj - položaj Kaishakunina, a dobiti će ga  posve neuobičajeno, jer iako će biti poražen u dvoboju sa direktnim protivnikom za to namještenje Gunbei Yagyuom, Yagyu će u pobjedničkom zanosu vrh oružja okrenuti prema šogunu,  a u isti tren Ogami će  stati između uperena oružja  i šoguna, što je shvaćeno kao izravna želja da se zaštiti šogun ma i od najmanje prijetnje. Tim činom polaskan, šogun će proglasiti Ogamija svojim Kaishakuninom, ali to namještenje će mu donjeti i smrtno neprijateljstvo moćne i brojne obitelji Yagyu i njihova poglavara Retsudoa, jer je Yagyu obitelj – osim što je držala položaj Shikakunina, pod svojom kontrolom imala i obitelj Kurokawu a jedina što im je nedostajalo da svu moć koncentriraju u svojoj obitelji bio je upravo položaj dodijeljen Itto Ogamiju.

Retsudo će smisliti uistinu paklensku spletku kojom će natjerati Ogamija da napusti Bušido kodeks (doslovce Bušido znači put ratnika, ili preciznije kodeks ratnika,  a predstavlja viteški kodeks ponašanja koji govori o duhu pravog samuraja više nego li mačevi o njegovu pasu, te iako je u srži Bušida smrt, time se ne misli na sam čin umiranja ili na nasilje koje mu je prethodilo već se misli na koncept da je pravi samuraj spreman položiti život za gospodara uvijek i u svaka doba i ponosito prihvatiti smrt) i pođe putem meifumadoa – demona. A što je smislio lukavi i zli um starog Yagyua? Podmetnuo je pločicu sa slijezovim grbom, dakle šogunov simbol, u Ogamijevo obiteljsko svetište gdje su bili simboli svih osoba koje je umorio u ime šogunata, a gdje se za pokoj njihovih duša redovito molio. No kada se živoj osobi postavi pločica u hramu mrtvih to je označavalo bacanje zlih čini, prokletstva, pa čak i prijetnju smrti za tu osobu, a kako je riječ bila o vladaru, to je bio čin veleizdaje i donosio je sigurnu smrtnu osudu jer su se glave podanika kotrljale i za puno bezazlenije stvari.  No i to je bio samo jedan dio velike spletke. Poslane su i ubojice da ubiju njegovu  suprugu Azami. Ubojice su udarile upravo u trenu kada je Itto  svojeg jednogodišnjeg sina Daigorom po prvi put odvede u svetište. Dijetetovo ime Daigoro krije u sebi višestruko značenje – neuplašen  neimućstvom, nepokvaren imućstvom.

Dok su otac i sin boravili u svetištu doprio je do njih krik iz kuće: Itto je brzo otrčao do kuće ali prekasno da spasi suprugu koja je već bila umorena. A u svetište koje je u tom trenu ostalo prazno, ušuljala se dobro maskirana osoba da bi  kriomice postavila jedan predmet na oltar.  Ovi detalji u filmu se malo razlikuju od stripa jer je u stripu Itto spasio Daigoru život porodivši ga, rasjekavši trbuh umiruće žene (koja je po stripu tada bila gotovo pred porodom, dok u filmu ona nije bila trudna), dok je u filmu  Daigoro već dijete od jedne godine. Do te promjene je došlo pošto bi bilo nemoguće snimiti neke scene kao što je, primjerice, izbor pred koji će otac uskoro staviti Daigora da je uistinu snimano s novorođenčetom.  Idućeg jutra, pred Ogamijevom kućom se pojavila komisija noseći pismo trojice samuraja koji su izvršili seppuku, a u pismu su ozbiljno optužili Ittoa za veleizdaju, kao i da je kao Kaishakunin pogubio njihova gospodara ni kriva ni dužna. Dokaz će, tvrdilo se u pismu, biti nađen u Ittovom svetištu. I ušavši u svetište i komisija i Itto imali su što vidjeti -  pločica sa sljezovim grbom na najuočljivijem mjestu. Šogunova pločica u hramu mrtvih – veći dokaz za izdaju i snivanje zla šogunu nije ni bio potreban. Ali Itto je predosjetio  namještaljku, posebice primjetivši da su svi pripadnici komisije ispod uobičajenih oprava nosili neprobojne oklope – došli su na uviđaj u punoj ratnoj spremi, a čovjek koji ih je vodio bio je pripadnik obitelji Yagyu. Zaključivši da se iza svega krije Retsudo, što će se i pokazati točnim jer će stari lisac osobno doći kontrolirati Ogamijevo hapšenje, Ogami, bez milosti pobije sve članove komisije a Bizena, vođu delegacije svlada posebnom tehnikom «Udarac sječenjem valova» što je bila jedna od tehnika koju su koristili pripadnici Suio škole mačevanja, čiji je član bio i Ogami Itto. Činjenica je da su sve škole mačevanja imali posebne tajne udarce i tehnike koje su ljubomorno čuvale i skrivale način njihove izvedbe, da suparnici ne bi ovladali time.

Itto je znao da za njega više nema povratka. Izgubio je sve – ime, položaj, obitelj, i jedino se pitao što učiniti sa sinom: jer put kojim je namjeravao krenuti, put meifumada, put budističkog pakla i demona je sve samo ne mjesto za dijete. No ponuditi će sinu izbor: loptu i mač, prepustivši sudbini i ogamijevskoj krvi u malome da odluče po tom pitanju. Ako se Daigoro maši za loptu biti će spašen na neki način jer će ga vlastiti otac ubiti  poslavši ga da se pridruži majci, a ako se pak maši za mač ostaje s ocem i kreću putem meifumada. No dijete se, dostojno imena i podrijetla, u presudnom trenutku, možda privučeno slučajnim odbljeskom svjetla o metalnu oštricu, ipak približi maču, a otac tada jedini put pusti suzu žaleći sina, što je odabravši život odabrao najteži mogući put kojim će njih dvoje biti prisiljeni krenuti. Tako je, čudnim hirom sudbine, stvoren možda najneobičniji par unajmljenih ubojica ikada. Cijena je uvjek bila ista 500 ryoa (ryo – zlatnik, vrijedan 60 monme – srebrnjaka ili 4 kana (1 kan – 1000 mon – bakrenjaka) bez obzira na broj protivnika, ali je uvijet bio da se moraju reći istinski razlozi traženja njihovih usluga. I tako se uskoro po svim provincijama Japana pronio glas o čovjeku koji vodi svoga sinčića u kolicima a pod istaknutim natpisom:

OKAMI – mač osvete
Nudi dijete i vještinu mačevanja

A kako je obitelj Ogami nestala jer joj je prezime zabranjeno, Retsudo Yagyu se mogao nakratko poradovati da je uspio u naumu: u svojoj obitelji je skoncentrirao sva 3 najvažnija položaja. No pokazati će se da će radost bila kratka vijeka, a da će cijena uspjeha (da li to i bješe uspjeh?) biti strahovito, strahovito visoka.....

Kazuo Koike (kao scenarist i sukreator) i Goseki Kojima (kao crtač), autorski je dvojac koji je stvorio 1970. godine legendarni manga serijal «Kozure Okami»  postigavši njime ogroman uspjeh i slavu. 28 knjiga, svaka sa cca po 310 str – daje nam 8680 stranica vrhunskoga stripa. Uistinu impresivna brojka i da budemo objektivni malo je slučajeva da  toliko opsežan strip uspije zadržati nevjerojatno visoku kvalitativnu razinu – gotovo bez oscilacija, od prve do posljednje stranice. No ovaj strip je po još nečemu poseban, ne bih se usudio reći i jedini jer bi to bila previše paušalna ocjena, ali je jedan od rijetkih stripova koji su fantastično ekranizirani! Tu je postavljen kanon kako bi se trebale raditi ekranizacije stripova. U ovom osvrtu ćemo se zadržati na ciklusu od 6 filmova, poznatih pod engleskim nazivom «Baby Cart Assassin Series», sa Tomisaburo Wayakamom u ulozi Ogami Itta. Distinkcija je potrebna jer u Japanu postoji i serijal od 20 (da li 30?) epizoda posvećen Kozure Okamiju, no on je jako rijedak, a i upitno je da li bi se kompletan dao nabaviti igdje na zapadnom tržištu. Kazuo Koike je sam adaptirao svoje stripove u filmski scenarij i tijekom snimanja zadržao je visoku razinu kontrole nad projektom, i tu leži ključ tajne tako kvalitetne ekranizacije. Šest naslova iz te serije su:

1.      Sword of Vengeance – Mač osvete 1972

2.      Baby Cart at the river Styx – Dječja kolica na rijeci Stix 1972

3.      Baby Cart To Hades – Dječja kolica u Hadu 1972

4.      Baby Cart in Peril – Dječja kolica u nevolji 1972

5.      Baby Cart in the Land of Demons – Dječja kolica u zemlji demona 1973

6.      White Heaven in Hell – Bijela nebesa u paklu 1974

Postoje još i Shogun Assassin – Šogunov ubojica i Lighting Swords of Death  - Blješteći mačevi smrti – ali ova dva filma su ustvari kompilacije prva tri filma iz Baby Cart serije i to znatno ublažene verzije. Jer bitno obilježje filmova o Kozure Okamiju je i ogroman broj brutalnih scena sakaćenja, ubijanja na najmaštovitije načine, a krv teče u potocima. Tko je gledao Kurosawin «Sanjuro» vjerojatno je zapamtio i scenu završnog dvoboja. E pa scena iz «Sanjura» je dječja igra prema scenama koje se daju vidjeti u ovim filmovima. Ali prije nego li vas to odbije od filma, sjetite se da je ovdje ipak riječ o mangi, a takve scene su tamo redovita pojava.  Neki od atributa kojima su opisivali ove filmove bili su i....»Klaonica, gotovo nadrealna u svojoj provokativnoj ljepoti». No ako zanemarimo ponekad pomalo nepotrebno prolijevanje litara i litara krvi (a mora se također uzeti u obzir da se u ovim filmovima doslovce GLEDA STRIP!), imamo izvanredne samurajske filmove za koje je velika šteta da su kod nas gotovo nepoznati, poput neotkrivene škrinje sa blagom.Također treba uzeti u obzir da je Koike jako pazio na detalje kao što su izgled opreme, vrsta oružja, stilovi borbe, i u stripu i u filmovima, pa onda, da parafraziramo Holmesa: «Ako izbacimo nemoguće, ono što ostaje mora biti istina» – a istina je da dobivamo cjelovitu, detaljnu i točnu sliku jednog vremena i jednog načina života i razmišljanja. Kao dodatni mamac možemo navesti da je 4 filma iz serije radio režiser Kenji Misumi (nije radio Baby Cart in Peril – to je režirao Buichi Sato, ni White Heaven in Hell – završni obračun Ittoa i Retsuda- to je radio Yoshiuki Kuroda) čovjek koji je napravio legendarnu prvu verziju filma Zatoichi Monogatari 1962. godine, o slijepom mačevaocu, što može biti samo preporuka više ovom izvrsnom serijalu. A glavni će glumac Tomisaburo Wakayama iako je nastupio u impresivnih 106 filmova, ostati najviše u sijećanju kao usamljeni vuk iz serijala «Kozure Okami», koja mu je i donjela slavu prvo diljem Japana, kasnije i u svjetskim razmjerima.

Za kraj, par riječi i o stvarnom Kogi Kaishakuninu – Ogami Ittu. Činjenica je da postoji jako malo podataka o njemu.Tvrdio je da je podrijetlom iz pokrajine Sakushu u Japanu, šogunu je služio 27 godina, a njegovo ime mu možda i nije pravo ime već titula: naime njegovo ime bi se doslovno prevelo kao sveti mač. Prema nekim podacima događaji oko Ogami Itta odvijaju se 20 godina nakon smrti legendarnog samuraja Myamota Musashija (1584-1645, iz ovih se podataka vidi da je legendarni ratnik imao samo 16 godina kad je učestvovao u čuvenoj bitci kod Sekigahare 1600. godine) ali je to pogreška  pošto ime  klana Ogami nestaje već 1655. godine (godina Meireki po japanskom kalendaru), a to je vjerojatno godina kada Itto kreće putem meifumada, što znači da je samo 10 godina prošlo od smrti Myamotove do pojave usamljena vuka. Drugi podatak koji možemo izvuči jeste da se izbor za Kogi Kaishakunina morao održati 1628. godine ako je Itto 27 godina služio šoguna. I zadnje što znamo je da je Kozure Okami 10 godina harao Japanom, nanjevši ogromnu tragediju klanu Yagyu, koji će i sam neslavno propasti 1681. godine, vjerojatno ne mogavši se oporaviti od osvete jednog vuka.

Ovo su dakle povjesni okviri, sve ostalo dopunila je maštovitost stvaralaca ove sage, vješto ispreplićući stvarne osobe i događaje, sa izmišljenima, učinivši krajnji rezultat i u stripu i u filmovima uistinu impresivnim.