Proći će neko vrijeme prije nego što se točno ustanovi na koji su sve način DVD-ovi promijenili način na koji doživljavamo filmsku umjetnost. Pri tome je sigurno da će tome svoj skromni doprinos dati i audio-komentari, posebni dodatak o kojemu se najmanje piše i govori iako on u mnogo čemu utječe na opći dojam o nekom filmu.
Audio-komentari su se kao dodatak prvi put pojavili još na laser-diskovima, ali je trebalo malo vremena da zažive na novom mediju. Još više vremena je trebalo da domaći distributeri, koji po svemu sudeći nisu bili u potpunosti shvatili pravu prirodu i mogućnosti DVD-medija, iste počnu preuzimati u domaćim izdanjima. Danas je, pak, gotovo normalna pojava da svaki film koji je u stranom izdanju imao audio-komentar isti ima i u domaćem, a sve češći su i dosada nezamislivi titlovi s hrvatskim prijevodom komentara, čak i u izdanjima nekih manje poznatih distributera.

Audio-komentarima kao standardnom dodatku DVD-a je, doduše, mnogo toga stajalo na putu. Prije svega je riječ o tome da u njima, bez adekvatnog hrvatskog prijevoda, mogu uživati jedino oni filmofili koji raspolažu sa solidnim znanjem engleskog (i nekih drugih svjetskih jezika). Nadalje, audio-komentari zbog svoje prirode zahtijevaju da se film prethodno pogleda u originalnom obliku, što znači da će mnogi gledateljima trebati najmanje dva puta više vremena pred ekranom, odnosno morat će itekako paziti da li im se isplati da iznajme DVD preko radnog dana ili vikenda. DVD-izdanje "Pada crnog jastreba" (Black Hawk Dawn), gdje uz dvosatni film i oko tri sata dodataka na posebnom disku imamo i tri različita audio-komentara, je jedno od najzahtjevnijih po tom pitanju - da bi se konzumirao cjelokupni sadržaj potrebno je oko 10-12 sati.

Oni koji su se spremni suočiti s takvim izazovima, odnosno imaju dovoljno strpljenja i vremena da neki film ponovno gledaju radi audio-komentara, će prilično često biti nagrađeni sasvim novim filmskim doživljajem, odnosno upotpunjivanjem prethodnog filmskog doživljaja. Dakako, sve će to ovisiti o tome tko i kako komentira.
Vrlo često se audio-komentarima upućuje kritika kako predstavljaju negaciju filma kao takvog, odnosno kako samim svojim postojanjem razbijaju filmsku iluziju. Ta je zamjerka najčešće opravdana u slučaju kada audio-komentar obavljaju tehnički stručnjaci kao što su direktor fotografije, scenograf, kostimograf ili stručnjak za specijalne efekte. Dotični vrlo često u maniri "fah idiota" komentiraju isključivo one aspekte filma koji se tiču njihove struke i koji su najčešće zanimljivi jedino onima koji se i sami misle na ovaj ili onaj način baviti filmom.

Kada audio-komentar obavlja režiser, rezultati će prije svega ovisiti o karakteru dotičnog, kao i prirodi samog filma. Pojedini režiseri također imaju nezgodnu naviku da u svojim audio-komentarima detaljno objašnjavaju koji su filtar koristili prilikom snimanja pojedine scene, na kojoj je to točno bilo lokaciji, odnosno kakve su tada bile vremenske prilike. Neki režiseri su, pak, nekada toliko zadivljeni svojim djelom da ga nemaju srca prekinuti audio-komentarom pa testiraju živce gledatelja pauzama koje traju po nekoliko minuta.

Kvaliteta audio-komentara, pogotovo kada je o režiserima i producentima riječ, često ovisi o tome kada je isti snimljen. Ukoliko se audio-komentar snimi prije ili neposredno nakon kino-premijere teško je očekivati da će itko reći nešto loše o svom djelu. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je publika dotični film ignorirala a kritika sasjekla, njegovim tvorcima je daleko jednostavnije olakšati dušu i pričati o nedostatku budžeta, problemima s cenzurom, nerazumijevanju studija itd. Takvi, naknadno snimljeni komentari, su blagodat čak i za uspješne filmove jer gledatelju, koji je vrlo često zbunjen pojedinim detaljima, daju priliku da iz prve ruke saznaju što je pjesnik zapravo htio reći te tako steknu sasvim novu percepciju likova, zapleta i filma u cjelini.

Novu percepciju će vrlo često dati audio-komentari scenarista, autora knjiga po kojima se temelji film ili povjesničara i drugih stručnjaka specijaliziranih za temu filma. Tako će autori u našim videotekama nedavno izdanih "Bogova i generala"  (Gods and Generals) u svojem audio-komentaru zvučati daleko objektivnije nego što bi se to dalo zaključiti na temelju njihovog prilično pristranog filma. DVD-izdanje "Oluje svih oluja" (Perfect Storm) daje sasvim novu dimenziju filmu pomoću autora knjige Sebastiana Jungera i cijelog niza detalja koji iz objektivnih razloga nisu mogli stati na ekran.

Audio-komentari nekada znaju biti zanimljivi, a da i nemaju baš previše veze s filmom, odnosno komentatori se nekada znaju prema svom zadatku odnositi i ne baš najprofesionalnije. Tako ćemo u audio-komentaru Olivera Stonea za "Samo igru" (Any Given Sunday) doznati vrlo malo o samom snimanju filma ili o američkom nogometu (koji je njegova tema), ali će umjesto toga gledatelji biti obogaćeni prilično detaljnom i argumentiranom analizom američko-ruskih odnosa u posthladnoratovskom svijetu. S druge strane, Brian Helgeland i njegov glumac Paul Bettany odaju dojam da su prilikom komentiranja "Legende o vitezu" (A Knight's Tale)  konzumirali poprilične količine piva i tako čine komentar daleko zabavnijim od samog filma. Steve Zahn, pak, prilikom komentiranja "Divlje vožnje" (Joyride) odaje dojam da je konzumirao nešto još žešće, pa se komentar odnosi samo na polovicu filma (u ostalim segmentima ga više nego dostojno zamjenjuje više nego dostojna Leelee Sobieski).

Iz svega ovoga bi se moglo zaključiti da su glumci vjerojatno najzabavniji audio-komentatori. To, doduše, ne mora uvijek biti slučaj, ali oni čija profesija zahtijeva da budu najbliži publici najčešće instinktivno znaju što publika traži. Tako Kate Bosworth, Michelle Rodriguez i Sanoe Lake u svom komentaru za "Valove smrti" (Blue Crush), film u kojemu su 95% vremena nastupale u kupaćim kostimima, iznose upravo one anegdote sa snimanja koje bi najviše zagolicale maštu publike kojoj je dotični film primarno namijenjen.

U nekim posebnim slučajevima audio-komentari mogu postati integralni dio istog onog "filmskog doživljaja" kojeg su, navodno, trebali uništiti. Tako specijalno izdanje kultnog filma "This Is Spinal Tap", izdano prije nekoliko godina, sadrži audio-komentar u kojem glumci nastavljaju tumačiti iste one likove koje tumače na ekranu.
Zbog svega toga će popularnost audio-komentara s vremenom nastaviti rasti. To se može vidjeti i po tome što se audio-komentari koriste čak i za one filmove čiji autori više nisu među živima ili u stanju uraditi svoj posao. Pri tome ih zamjenjuju poznati kritičari, profesori filmske umjetnosti ili preživjela djeca glumaca, režisera itd.

Dakako, uvijek će biti skeptika koji zbog svojih principa ili nedostatka vremena, i strpljenja neće mnogo mariti za audio-komentar. No njegova pojava je ipak donijela novu dimenziju filmskoj umjetnosti i publici na raspolaganje stavila nove opcije kojih ranije nije bilo. A to je, bez obzira željeli mi znati što je pjesnik htio reći ili ne, ipak najvažnije.