U ovotjednoj paučini  kolega Sergej Karov se prisjeća jednog od najvećih, Humphreyja Bogarta.

«Zasviraj to ponovno, Sam» četiri riječi koje su postale simbol čovjeka, za neke diskutabilno, koji ostaje najveća filmska zvijezda svih vremena. Iako je Ingrid Bergman a ne Humphrey Bogart  bila ta koja je rekla «Zasviraj Seme, zasviraj «As Time Goes By», u filmu iz 1943. «Casablanca», fraza je uspjela nadživjeti preko 50 godina hollywoodskih zvijezda, filmova, starih studija, novih studija, i gomile tehnoloških inovacija, i nanovo raspiruje pojam što je i što treba biti prava filmska umjetnost. 

U ovotjednoj paučini još jedan filmki klasik kojeg kolega Sergej Karov spašava od zaborava... 

Te noći, vlakom je u Milano stizala jedna brojna Sicilijanska obitelj: majka i četvoro sinova. Trebalo je to predstavljati za njih novi početak - početak ispunjenja svih njihovih nadanja o blagostanju i boljem životu, koji ih očekuje u velegradu. A još kad su sišli na peronu, i ugledali ulice i izloge obasjane svjetlima, uistinu im se činilo da su stigli u neko mjesto iz bajke, i da je čarolija već počela. No grubo otriježnjenje će vrlo brzo uslijediti.

S teškom mukom jedan se osamljeni jahač probijao preko golemih naslaga snijega koji je okovao planine u državi Utah. Djelovao je nezainteresirano za sve što se dešava oko njega i ako je u neposrednoj blizini i primjetio išta sumnjivo, to nije odao niti jednom gestom. Čitava grupa lovaca na nagrade vrebala je na jahača nestrpljivo iščekujući da se jahač još malo približi kako bi bili  sigurni da im plijen ovog puta neće izmaknuti. Još malo, pa još malo...i u trenu plane sukob.

U ovotjednoj paučini još jedan filmki klasik kojeg kolega Sergej Karov spašava od zaborava... 

Prilikom pljačke banke, Ben Harper ubija dvoje ljudi da bi se dočepao plijena od 10.000$. Sa predstavnicima zakona za petama, progonjeni čovjek jedva se uspijeva domoći vlastita doma gdje ima tek toliko vremena da  skrije novac i zakune svoje dvoje maloljetne djece, sina i kćer na šutnju. Skrovšte pronalazi u lutki koja je omiljena igračka njegovoj kćeri i od koje se nikada ne odvaja.

U ovotjednoj paučini jedan klasični ratni film čija se recenzija, gle čuda, poklapa sa prikazivanjem na našoj TV, ćirnite film pa škicnite rezu a može i obrnuto...

Jugozapadni pacifik, u ljeto 1942. Poručnik Lawson (Cliff Robertson), stručnjak za japanski, koji je cijeli dotadašnji tijek rata provodio daleko u pozadini i sigurnosti glavnih štabova, prisluškujući i prevodeći radio poruke koje su slali japanci, upravo je saznao da mu je dopust odgođen i da se mora pridružiti britanskoj borbenoj jedinici na Novim Hebridima, koja organizira specijalnu akciju u dubini teritorija pod japanskom kontrolom. Njegov nadređeni (Henry Fonda, u vrlo kratkom nastupu od kojih 5 min.) je bio nepopustljiv i Lawson se umjesto u San Franciscu, okružen djevojkama unutar par sati našao na Novim Hebridima okružen «čajopijama» kako ih je od»milja» zvao. Zadatak je sve samo ne lak. Potrebno je probiti se kroz džunglu na sjever gdje je japanska baza, upasti u nju i uništiti joj radio stanicu....i onda preko vlastite radio stanice poslati lažan redovni pregled situacije – na japanskom. I upravo radi te male varke poručnik Lawson je postao nezamjenjiv jer je bio jedini koji je to mogao napraviti. Nakon kratkog briefinga odred se pod vodstvom kapetana Hornsbya (Denholm Elliot) upućuje na zadatak......

Već kad je gosp. Zoran Žmirić odradio DVD izdanje "Bitke na Neretvi", pronašao sam jedan svoj stariji tekst pisan povodom paralelnog izdanja istog filma na VHS-u te "Pearl Harboru" na DVD-u. Čini se da novu priliku za reprizom neću dočekati, pa evo... (tekst je izvorno objavljen u "Nedjeljnoj Dalmaciji" 11.12.2001. godine)